U završnom večernjem programu u nedjelju proglašeni su najbolji filmovi 18. Tabor film festivala. Izborom međunarodnog žirija koji su ove godine činili slovenski redatelj i prošlogodišnji pobjednik Peter Cerovšek, britanski animator Thomas Johnson i hrvatski multimedijalni umjetnik Igor Grubić.

Grand Prix festivala dodijeljen je portugalskom filmu „Nevidljivi junak" (Invisivel hero) u kojem redateljica Cristèle Alves Meira inovativnom dramaturgijom gledatelje vodi putem kojim se kreće nevidljivi pripadnik našeg društva, te njegovu priču pretvara, kako je istakao žiri, u "sjajan primjer humanosti i ljudske mašte s kojima se svi možemo poistovjetiti". Posebna priznanja u međunarodnoj konkurenciji dodijeljena su animiranom filmu iznimnog vizualnog stila "Fizika tuge" (Physique de la tristesse) kanadskog redatelja Theodora Usheva, švicarskom filmu "Još radno" (Still Working) redateljice Juliette Korbel te eksperimentalnom filmskom eseju "Kalifornija gori" (California on Fire) redatelja Jeffa Frosta.

O nagrađenim filmovima u domaćoj konkurenciji ove su godine prosuđivale hrvatska multimedijalna umjetnica i redateljica Tanja Vujasinović, animatorica i redateljica Ivana Bošnjak te slovenska video umjetnica Ana Čigon, te su najboljim domaćim filmom proglasile animirani film „Arka" autora Natka Stipaničeva, uz obrazloženje kako ovaj film o veličanstvenom prekooceanskom kruzeru koji plovi morem prikazuje aktualnu i vrlo jasnu distopijsku metaforu društva i smjera u kojem se ono kreće. Priču, kako nadalje stoji u obrazloženju nagrade, također „obilježavaju samodostatnost, naglašeni materijalizam i zarobljenost u mentalitet individualizma motiviran profitom", a posebno se ističe dramaturgija koja je minuciozno građena kroz duhovite i bizarne motive.

Posebna su priznanja dodijeljena igranim filmovima „Južno voće" Josipa Lukića i filmu „Krhko" Tomislava Šobana, te dokumentarnom filmu „Catstream" Sunčice Ane Veldić. Kako će istaći članice žirija, „Južno voće" pruža snažan prikaz kompleksnih ženskih i muških likova i hrabru refleksiju na žensku seksualnost i moderni maskulinitet unutar patrijarhalnog društva. Redatelju Tomislavu Šobanu posebno je priznanje dodijeljeno za iznimno dirljiv i poetičan film koji gledatelja vodi kroz emocionalna stanja protagonistice, njezinu unutarnju borbu bića i pripadnosti, a dojam improvizacije filmu daje osobitu svježinu te nas zbližava s glavnom junakinjom. Kada je riječ o filmu „Catstream" koji je premijerno prikazan upravo na Taboru, članice žirija istakle su vrijednost ove priče koja se "ne libi pozabaviti temama kojima se nitko ne želi baviti zato što se čine prevelike da bi se mogle riješiti ili pak premale da bi bile bitne antropocentričnom društvu". Uz stručne žirije, najbolji film birala je i publika u sklopu programa Noć žive publike, a njihovi glasovi otišli su britanskom animiranom filmu Andree Vinciguerre  „Ne, ne želim plesati" (No, I don't Want to Dance!).

Uz glavni program filmova u konkurenciji prikazan je i niz popratnih filmskih programa, otvorena je izložba Anne Vasof te održan masterclass Olafa Möllera. Glazbenu podlogu festivala obilježila je stilska raznolikost, kao i raspon od glazbenika koji su tek na početku karijere do etabliranih imena, pa je tako publika uživala u pet koncerata na kojima su nastupili Chrisa Eckman, Tomislav Goluban,  daisy dives, Đutko i Plodovo zemlje te slovenska skupina Lelee. Nezavidna epidemiološka situacija u zemlji i ograničenja koja je prate nisu pokvarile dobru atmosferu koja je bila i ostala zaštitni znak Tabor film festivala.