Procjenjuje se da u Hrvatskoj godišnje preko 3500 ljudi umre preuranjenom smrću zbog loše kvalitete zraka, dok ih samo u Europi prema procjenama Europske agencije za okoliš umre oko 300.000, upozoravaju stručnjaci.

Čak je 96 posto Europljana koji žive u gradovima izloženo koncentracijama lebdećih čestica koje su iznad razine definirane u smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije. To je opći problem na kojem svi trebamo raditi kako bi se kvaliteta zraka poboljšala.

U Hrvatskoj u 2023. pod najvećim pritiskom onečišćenja zraka lebdećim česticama bili Zagreb, Slavonski Brod, Sisak i Kutina.

Moramo biti svjesni da imamo veliku starost voznog parka, prosječna starost automobila u Hrvatskoj je između 13 i 14 godina, a imamo i jako veliki broj dizelskih vozila. U Zagrebu kontinuirano raste broj vozila, a promet je jedan od glavnih izvora onečišćenja zraka.

"Tu bi trebalo djelovati." Primjerice, Njemačka je u brojnim urbanim područjima zabranila ulazak ili korištenje dizelskih automobila.

Uvijek se pitamo što može svatko od nas napraviti? Možemo izbjegavati korištenje automobila za kratke udaljenosti. Duplić kaže kako je za to izuzetno važno uspostaviti kvalitetan javni prijevoz jer ako je on brz, točan i učinkovit možemo značajno smanjiti onečišćenja, kao i emisije stakleničkih plinova.

Ističe kako se u kontinentalnom dijelu Hrvatske u zimskim mjesecima za stabilnih vremenskih uvjeta, bez vjetra, bilježi povećan broj dana s lošim zrakom.

"Tada nam je indeks kvalitete zraka loš, vrlo loš ili iznimno loš. Riječ je o prekoračenjima vezanim za lebdeće čestice PM10 i PM2,5 čije su koncentracije iznad graničnih vrijednosti, a koje nastaju u procesima sagorijevanja krutih goriva u kućnim ložištima, industrijskim procesima proizvodnje energije ili u prometu iz automobila", objasnio je.

Kada je indeks kvalitete zraka loš trebamo smanjiti aktivnosti na otvorenom, a kada je vrlo loš ili iznimno loš trebamo ih izbjegavati, osobito osobe narušenog zdravlja.

Slikovito je objasnio kako su lebdeće čestice nevidljive ljudskim okom. "Prosječna vlas kose ima oko 100 mikrometara, a čestice PM10 su deset puta manje i imaju 10 mikrometara, dok su čestice PM2,5 40 puta manje. Znači njih je nemoguće vidjeti jer su veličine bakterija."

Objasnio je da indeks kvalitete zraka pokazuje kakva je njegova kvaliteta u određenom trenutku, ali i da kvalitetu zraka za neko područje iskazujemo u dvije kategorije - temeljem rezultata jednogodišnjih kontinuiranih mjerenja.

Zrak prve kategorije je dobar, a onaj druge je zrak na onim lokacijama gdje je došlo do prekoračenja graničnih vrijednosti više od propisanih duljina njihova trajanja. Svi gradovi gdje imamo zrak druge kategorije dužni su donijeti i provoditi program zaštite zraka i akcijske planove.

Duplić kaže da u ljetnim mjesecima to nije toliki problem jer nema grijanja, a i emisije iz prometa su značajno manje nego zimi. Međutim, ljeti je pogotovo u primorskim dijelovima Hrvatske, poglavito u Istri i Dalmaciji problem s prizemnim ozonom koji se razvija uslijed visokih temperatura i sunčevog zračenja u prizemnom sloju atmosfere iz onečišćujućih tvari koje dominantno potječu iz prometa, dušikovih oksida i lako hlapivih organskih spojeva.

Hrvatska je i zbog geografskog položaja u nepovoljnijoj poziciji od nekih drugih država zbog izloženosti prekograničnom onečišćenju lebdećim česticama jer u okruženju imamo veći broj država koje imaju značajna onečišćenja iz industrije i prije svega proizvodnje električne energije u termoelektranama na ugljen. Lani nam je u nekoliko navrata problem pričinjavao i saharski pijesak, nakon oluja donesen zračnim strujama.