Ljudi vas vole ili ne... ili možda nije baš tako? Tako nešto reći će osoba koja nema baš puno prijatelja i ne zovu je baš često u društvo... a zašto je tome tako?

Zapravo je jednostavno - nemate empatiju i to ljudi osjećaju. No, to možete promijeniti bez problema, ako uspijete prilagoditi neke od svojih stavova.

Želja da ljudi brinu o vama je prirodna. Ali do koje mjere je vama stalo do drugih? Ako ste vješti u uzimanju - tražite ono što možete dobiti bez da primijetite što drugi žele od vas, onda nije ni čudo da ljudi ne žele biti vaši prijatelji.

Koliko često pružate pažnju ljudima?

Raspitujete li se što se događa u njihovom svijetu ili opažate što im je potrebno da bi se osjećali sigurno i sretno? Ili samo razgovarate o sebi i gledate kako bi vam oni mogli poslužiti?

Kad čujete za tuđu patnju, doživljavate li to kao njihov problem ili kao nešto za što ne trebate biti zabrinuti? Je li vam odbojno slušati o izazovima i poteškoćama drugih ljudi? Možete li prepoznati kada je osoba u boli, kada se boji ili tuguje? Gledate li neugodne emocije kao prijetnju koju ne želite projicirati?

Način na koji se nosimo sa svojim osobnim osjećajima određuje kako ćemo reagirati na druge.

Primjerice, ako je za nas neugodnost ili sramota nepodnošljiva, mogli bismo se zateći kako napadamo ili osuđujemo ljude prije nego što uopće primijetimo sram koji pokreće nas.

Ljutiti ispadi mogli bi nas zaštititi od nepodnošljive boli, pa svoju sramotu prenosimo na druge kako je ne bismo morali osjećati. Dakle, ljudi nas neće voljeti ako ih navedemo da se osjećaju posramljeno

Ukratko - ljudima vam je stalo prema vama onoliko koliko je vama stalo prema njima... a to vrlo često nije puno...