Ljudi su skloni tražiti partnere koji su im slični po općim stajalištima, ideologijama kao i kulturološkoj pozadini. Dok je to možda može lakše razumijeti (primjerice, radi kasnijeg osnivanja obitelji), znanstvenici još lome koplja oko toga zašto se nerijetko vidi parove koji fizički nalikuju jedno na drugo.

To ne znači da će izgledati kao brat i sestra, no često su blizu po općim standardima ljepote, a ljudi su skloni i primjećivati ako je par u njihovoj okolini previše udaljen po tim standardima.

Dio psihologa koji proučavaju način na koji ljudi traže skladne parove smatraju da imamo predispoziciju imati sebi slične ljude u blizini, jer nam se to čini prirodnije i osjećamo se sigurnije.

S druge strane, istraživanja ponašanja pokazala su i neke kontradiktorne zaključke, a najveći jest da će ljudi uistinu češće birati osobu koja im nalikuje, no ne i u slučaju da je duže vremena poznaju. Tako bi se kod parova koji su dugo skupa pokazalo da se manje privlače nego na početku veze, osobito ako je ona zasnovana nedugo nakon upoznavanja.

Neki psiholozi zbog toga vjeruju da nam mozak "prirodno" najprije bira sličnosti, jer mu je to poznato, no da su i dalje dugoročno presudne karakterne osobine.

Iz toga proizlazi i stajalište o parovima koji se fizički uvelike razlikuju, odnosno u kojem se jedan par smatra "atraktivnijim" - ako se ljudi prije sklapanja veze poznaju dugo vremena, može presuditi njihova karakterna i osobna kompatibilnost, prije one "fizičke".

Društvene mreže - manja šansa za razlike 

No, i trend upoznavanja preko društvenih mreža pokazao se kao loš u tom pogledu, jer su se parovi prije upoznavali preko prijatelja, obitelji i posla, a danas sve češće to se događa online.

To je smanjilo broj takvih "različitih parova", budući da je fizički dojam i dojam s fotografija upravo među prvima i koji najčešće presuđuje da netko uopće nastavi kontakt s drugom osobom.