« Život
objavljeno prije 10 godina i 8 mjeseci
geni geni glazbeni

Zašto slušamo glazbu koju slušamo?

Osim okruženja, kulture, osobnih iskustava i navika, na naš glazbeni ukus najviše utječe genetsko nasljeđe

(Getty Images)
Više o

hip hop

,

rock

,

glazba

,

klasična glazba

,

DNK

,

indie

Jeste li se ikada zapitali koja vrsta glazbe drma vašim DNK? Iako se samo pitanje čini neobičnim, odgovor nije nimalo takav: ako vas zanima zašto volite rock više od popa, heavy metal manje od klasike ili pak folk a ne hip-hop, znajte da je tajna urezana u vašem genetskom nasljeđu.

Jedna studija koju su proveli Nokia i King's College London Deparment of Twin research obuhvatila je oko četiri tisuće jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca i njihove glazbene navike s namjerom da se otkrije koliko su genetski čimbenici, pored onih ambijentalnih i kulturoloških, odgovorni za naš glazbeni ukus. Rezultat? Utjecaj gena gotovo da je jednak prirodi i osobnim iskustvima pojedinca.

U slučaju da vaši bližnji ne mogu više trpjeti glasna kasnovečernja slušanja Michaela Jacksona, Beethovena, Eminema i ostalih glazbenika, uvijek za možete okriviti gene. Prema studiji, ono što određuje naklonost prema popu, klasičnoj glazbi, rapu i hip-hopu utjecaj gena je 53 posto, a ostali postotak otpada na druge čimbenike.

Kad se radi o jazzu, bluesu i soulu, opet možemo okriviti gene. Ipak, u ovom slučaju osobna iskustva i okruženje imaju nešto znatniji utjecaj. Za vašu strast prema glazbi Louisa Armstronga, Raya Charlesa ili Stewija Wondera geni su odgovorni 46 posto.

Za zaljubljenike u Pink Floyd, Radiohead ili pak Iron Maiden geni nose samo 40 posto krivice. Ostalo otpada na obiteljsko obrazovanje i osobna iskustva -bar tako tvrdi studija kad su u pitanju rock, indie i heavy metal.

Folk i country navodno nemaju veze s genima. Najviše utjecaja imaju okruženje i društvo. Lepa Brena, Ceca, Seka Aleksić i ostale „folklorašice", bar iz naših krajeva, dakle uopće ne slušate zbog 24-postotnog utjecaja kromosoma već iz nekih sasvim drugih razloga. Isto vrijedi i za ekipu koja sluša Dolly Parton, Joni Mitchell, itd.

Nameće se pitanje - postoje li glazbeni geni? Sve prethodne studije pokazale su da nam je glazbeni ukus u najmanju ruku 50 posto urođen. Nešto veći postotak utjecaja DNK prisutan je kod ljudi mlađih od 50 godina, a za kod onih starijih sve više opada, odnosno važniji čimbenici su osobno iskustvo, obrazovanje, kultura, okruženje i sl.

Ipak, važno je napomenuti da geni nemaju nikakve veze s vašim navikama da odvrnete radio do daske u kasne noćne sate. Navike slušanja glazbe, stoji u studiji, temelje se isključivo na raspoloženju u određenom trenutku, želji da se izgubite u njoj ili na potrebi da ne čujete svoje misli.
16.11.2009. 17:19:35
Novi komentar
nužno
nužno