Ljudi koji su nam slični ili ih poznajemo najčešća su meta uspoređivanja, no kako to može izazvati razne psihološke reakcije, nekad smo zadovoljni sa sobom, dok ponekad možemo čak i pasti u depresiju.

Uspoređivanje je prirodni proces koji počinjemo u djetinjstvu i pomaže nam da odrastemo i naučimo gledati na svijet iz perspektive neke druge osobe.

No, kad odrastemo, možemo imati problema ako to nastavljamo raditi, pa su psiholozi saželi negativne učinke uspoređivanja u pet glavnih razloga.

Obično kad idealiziramo neku osobu i uspoređujemo se s njom, uzimamo svoje najgore izdanje i uspoređujemo ga s nečijim najboljim, što je potpuno pogrešno jer ne znamo sve detalje osobne povijesti i kako je zapravo ta osoba postala to što jest.

Ljubomora je još jedan od razloga zbog kojih se ne vrijedi uspoređivati s drugima, jer je to prilično destruktivan osjećaj koji nam iskrivljuje percepciju. Zapamtite, ma kako vi sebi izgledali grozno u nekim aspektima, uvijek će se naći netko tko će biti ljubomoran na vas.

Još jedna stvar koju treba zapamtiti je da svi glume želeći ostaviti dobar dojam na okolinu, praveći se savršeni, no kako ne znate što se krije iza te fasade, bolje se ne uspoređivati.

Ljudi su različiti u svim mogućim aspektima, između ostalog i po iskustvu, kulturi i odgoji, a posebno se razlikujemo po načinu na koji reagiramo na osjećaje ljubavi ili gubitka. Jedini konstruktivan način uspoređivanja je da nas nečiji uspjeh na nekom polju motivira da i mi postignemo isto.

Stoga, najbolje se uspoređivati sam sa sobom u različitim vremenskim razdobljima, analizirati gdje ste bili i što ste radili pred pet ili deset godna, gdje ste sad i što želite napraviti u sljedećih pet ili deset godina.