Sjeverni Atlantik se zagrijava svakog ljeta - to je jasno. Ali zagrijavanje oceana nikada nije bilo tako snažno od početka satelitskih mjerenja: 11. lipnja prosječna vrijednost iznosila je 22,7 stupnjeva, što je 1,1 stupanj iznad dugoročnog prosjeka od 1982. do 2011. godine. To pokazuju podaci Climate Reanalyzer Sveučilišta u Maineu, koji se prikupljaju od 1981.

Dvostruko neuobičajeno

Njemačka meteorološka služba (DWD) također koristi ove podatke. Sadašnji rekord je neuobičajen u dva aspekta, navodi DWD: "Prvo je riječ o velikoj razlici u odnosu na prijašnje rekorde. Drugo, to je neuobičajeno dugo razdoblje od gotovo tri mjeseca, u kojem je temperatura iznad svih prethodnih godina."

I fizičar Anders Levermann, voditelj odjela za istraživanje složenosti na Potsdamskom institutu za istraživanje utjecaja na klimu, to vidi na isti način "Ovo je stvarno apsolutno neuobičajeno. Čak i ako je, nažalost, dio dugoročnog trenda globalnog zatopljenja." Sve ovo također izaziva veliku zabrinutost na međunarodnoj razini.

Saharski pijesak kao razlog?

Ali što stoji iza takozvane anomalije temperature površine Sjevernoatlantskog mora? O tome među znanstvenicima postoje različite hipoteze. Jedno od mogućih objašnjenja je saharski pijesak, odnosno njegov nedostatak.

Pijesak ili prašina sjevernoafričke pustinje toliko je sitan da ga vjetrovi mogu nositi tisućama kilometara. "Pijesak u zraku ostavlja takoreći laganu sjenu na morskoj površini i tako smanjuje sunčevu energiju koja tamo stiže", kaže Levermann. Ali ove je godine očito manje pijeska u atmosferi. To znači da više sunčevog zračenja dopire do mora i more se tako jače zagrijava. Ovu tezu prije svih zastupa meteorolog i istraživač klime Michael Mann sa Sveučilišta Pennsylvania State.

Ili manje sumpornih aerosola?

Nedostatak određenih sumpornih aerosola također bi mogao igrati ulogu. Već nekoliko godina nije dopušteno dodavati toliko sumpora u gorivo za brodove. Tako manje tih molekula - koje također imaju učinak "zatamnjenja" na morskim površinama - dospijeva u atmosferu.

"Aerosoli u zraku definitivno mogu regionalno utjecati na temperaturu. Koliko je snažan utjecaj u ovoj situaciji ne može se reći u ovom trenutku. Potrebna su daljnja istraživanja", kaže Levermann.

Manje vjetra

Prema DWD-u, drugo moguće objašnjenje za rekordne temperature je pomak u područjima visokog i niskog tlaka. Jednostavno rečeno, tako se stvara manje vjetra, odnosno tako utječe na stanje mora. Tako se topla površinska voda manje miješa s hladnijom vodom u dubini.

Oceanograf Martin Visbeck iz GEOMAR Helmholtz centra za istraživanje oceana u Kielu također to smatra najvažnijim razlogom. "Trenutno vidimo promjenu u područjima vjetra - također poznatu kao sjevernoatlantska oscilacija. Kao rezultat toga, pasati (stalni planetarni vjetrovi, nap. red.) I zapadni vjetrovi, koji inače također hlade površinu mora, slabiji  inače."

Klimatske promjene kao glavni pokretač

Fenomen sam po sebi nije nov. Ali pogađa planetu koja postaje sve toplija - i trenutno se poklapa s vremenskim fenomenom El Niño. To uzrokuje složene promjene u cirkulaciji u atmosferi i povišenije temperature na globalnoj razini. "Imamo dugoročni trend globalnog zatopljenja. Ako onda postoje i pojedinačni događaji poput sadašnjeg, brzo ćemo iskusiti ove iznimno visoke temperature", objašnjava Visbeck.

Levermann se također slaže: "Važna promjena klimatskog sustava velikih razmjera koju poznajemo je globalno zagrijavanje. Ostali različiti učinci tada izranjaju na vrh, da tako kažem".

Problemi za ribe i koralje

No, kakve su posljedice rekordnih temperatura? Za ekosustave u sjevernom Atlantiku one bi mogle imati drastične učinke, kaže Visbeck. "Koralji i određene vrste riba vjerojatno će imati problema, kao što je pojačano izbjeljivanje koralja. Neke bi ribe mogle imati manje potomaka. A neke bi mogle migrirati u hladnija polarna područja, što opet može tamo stvarati probleme."

Problem je što su, kaže on, oscilacije temperature u moru općenito puno manje nego na kopnu. Stupanj više od dugogodišnjeg prosjeka je stoga enormno odstupanje. "Mnoge su vrste vrlo specifično prilagođene određenom staništu i temperaturnom rasponu. Takve drastične promjene mogu imati ozbiljne posljedice za njih", kaže Visbeck.

Jake oluje?

Jednu drugu posljedicu mogli bismo također izravno osjetiti mi ljudi. Jer topliji oceani znače više vodene pare i više energije u atmosferi - dva sastojka za jake oluje. Morsko područje uz zapadnoafričku obalu - gdje se javlja većina uragana - trenutno je znatno toplije nego inače.

A sezona uragana tek počinje i trajat će do kraja studenog. "Iako nikada ne možete predvidjeti točan broj ili snagu uragana, fizika je međutim jasna: 90 posto globalnog zatopljenja apsorbiraju oceani. To znači da više energije stavljamo na raspolaganje tropskim olujama, poput uragana i tajfuna, i da oni postaju sve jači", kaže fizičar Levermann.

El Niño 'razdire' oluje u Atlantiku

Unatoč tome, američka Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA) s 40 posto vjerojatnosti predviđa prosječnu sezonu uragana. Razlog za to je ponovno El Niño, kako objašnjava oceanograf Visbeck: "To čini vjetrove na većim visinama bržima od onih blizu površine. Ali to ima tendenciju 'kidanja' oluje, zbog čega one obično ne postanu tako velike kakve su mogle biti."

Posljedice bismo mogli osjetiti i u Europi. "Zato što se temperatura vode na zapadnim i južnim obalama Francuske upravo jako zagrijava s do pet stupnjeva iznad normale", kaže Helge Gößling, klimatski fizičar na Institutu Alfred Wegener u Bremerhavenu. Generalno gledajući bi tople temperature vode u sjevernom Atlantiku mogle dovesti do toplijeg ljeta u središnjoj Europi do kolovoza. Topli zrak također upija više vode, koju bi zapadni i južni vjetrovi mogli nositi u Europu. To potiče obilne padavine.

Ovo je još jedan razlog zašto trenutni temperaturni rekordi zabrinjavaju znanstvenike. "Kao istraživači klime, već dugo znamo da takvi događaji postaju sve žešći", kaže Levermann. Ali, on kaže, da još uvijek ima prostora za djelovanje: "Ako uspijemo postići energetsku tranziciju u sljedećih 20 godina i prestanemo koristiti ugljen, naftu i plin, možemo stabilizirati klimu i zadržati daljnje temperaturne rekorde unutar granica", kaže Levermann.