Bez oprašivanja ne bi bilo biljaka, a bez biljaka ne bi bilo ni ljudi. Pčele (Apidae) su najveći poznati oprašivači, no jeste li se ikad zapitali zašto zuje?

Odgovor je dao Gard Otis, profesor biologije koji se bavi proučavanjem pčelinjeg ponašanja, ekologije i evolucije sa sveućilišta Guelph u Ontariu.

Otis objašnjava kako pčele zuje iz dva razloga. Jedan od načina kako nastaje zvuk koji mi opisujemo kao zujanje su brzi zamasi krilima koji postoje kod mnogih vrsta, ne samo kod pčela. Čujemo ga i kod muja, osa i kornjaša. Što je pčela veća, time su joj zamasi sporiji i zujanje koje čujemo je nižeg tona.

Osim pčela, i bumbari (bumbari spadaju u porodicu pčela) mogu vibrirati krilima i prsištem za vrijeme oprašivanja. To čine kako bi vibracijama istresli pelud s tučka na svoje tijelo. Dio tog peluda tada se prenosi na drugi cvijet na koji pčela sleti, a cijeli proces rezultira oprašivanjem.

Ostatak peluda pčele spremaju u posebne spremnike koji se nalaze na njihovim nogama, i odnose natrag u košnicu kako bi njime nahranile ličinke. 

Kad bumbari vibriraju kako bi s cvijeća istresli pelud, zvuk koji ispuštaju je prilično glasan. Dok pčele medarice vibracijama oprašuju cvijeće, one ne mogu proizvoditi nikakve zvukove pa tako ni zujanje, stoga oprašuju u tišini. 

Postoje također biljke koje su primjerene oprašivanju 'zujanjem'. Paprika i rajčica imaju cjevaste prašnike koje vibracije pomiču, a pelud tada ispada s nje na pčelu. Zbog toga takvu vrstu biljeke bumbari oprašuju puno učinkovitije od pčela medarica.