Pretpostavlja se da je papir nastao u Kini oko 100. godine prije nove ere. Pravio se od konoplje, kore drveta, bambusa i ostalih biljnih vlakana koja su bila pogodna za tu svrhu. Uskoro se proširio Azijom gdje se koristio za službene i važne dokumente, ali kako je proces njegovog pravljenja postao efikasniji i jeftiniji, tako je i upotreba papira postala rasprostranjenija.

U Europi se papir počeo upotrebljavati oko 11. stoljeća.

Povjesničari vjeruju da je prvi pisani dokument na papiru nastao u Španjolskoj i da je u pitanju bila zbirka tekstova koji su se čitali tijekom mise. Ovaj papir je bio napravljen od lana, dok je tiskanje knjiga evoluiralo u 15. stoljeću s pojavom Gutenbergove tiskarske mašine. Sredinom 19. stoljeća drvena vlakna ulaze u proizvodnju upotrebe papira, pa se nameće pitanje - što se time promijenilo?

Godine 1844. Kanađanin Charles Fenerty i Nijemac Friedrich Gottlieb Koethe, knjigovezac i tkalac, došli su nezavisno jedan od drugog do zaključka da je drvena pulpa znatno jeftinija od pamuka, ali da se u procesu proizvodnje papira ponaša isto. Zahvaljujući njima, upotreba drveta u proizvodnji papira proširla se širom svijeta. Uprkos ovom praktičnom obrtu, postoji i jedan nezgodan faktor, a to je da je ovakav papir skloniji oštećenjima koja su posljedica kontakta sa sunčevom svjetlošću i kisikom.

Naime, drvo se sastoji od dvije polimerne supstance celuloze i lignina.

Celuloza je najrasprostranjeniji organski materijalu prirodi, bezbojna je i odlično reflektira svjetlost, pa je iz ovih razloga mi vidimo kao bijelu. Ipak, celuloza je podložna oksidaciji koja uzrokuje gubitak elektrona i oslabljuje njena materijalna svojstva što dovodi do apsorpcije svetla. Ipak, proces oksidacije nije zaslužan za bojanje papira u žuto.

S druge strane, lignin daje drvetu čvrstoću i funkcionira po principu lijepka koji čvršće povezuje vlakna celuloze što omogućava drveću da raste uvis. Ova supstanca je također podložna okisdaciji koja mijenja njegovu molekularnu strukturu. Zbog toga se mijenja i način na koji lignin apsorbira i reflektira svjetlost, a s tim se mijenja i način na koji mi vidimo papir kao žućkast.

Kako bi se izbjegla disokolorizacija nekih bitnih pisanih dokumenata koristi se papir koji sadrži minimalan nivo lignina. Ukoliko ste se pitali da li se knjige i novine koje imate godinama mogu izbijeliti, odgovor je negativan, a da bi listovi ostali bijeli što duže preporučljivo je da knjige, novine i ostale dokumente držite na hladnom, suhom i mračnom mjestu.