Nema tog čovjeka koji barem jednom nije doživio to da mu je u uhu zapela određena pjesma ili melodija koja ga nije napuštala po čitav dan. Obično se radi o jako iritantnim ili jednoličnim melodijama, ali o kakvoj god vrsti glazbe se radilo, činjenica je da nam se ovo događa, a brojna psihološka istraživanja pokušala su objasniti zašto. Jedno od njih je i ono kanadskih stručnjaka o kojemu se detaljnije govori u intervjuu na portalu Brams.org

Prema riječima Andreane McNally-Gagnon, koja je istraživala ovaj fenomen pod okriljem Sveučilišta Montréal, pjesma nam uđe u uho prvo ako je čujemo nebrojeno mnogo puta. Ljudi kojima se ovo događa ne moraju čuti melodiju netom prije nego ih obuzme; mogu proći mjeseci pa čak i godine od posljednjeg puta kad su je čuli, ali sigurno su je u prošlosti slušali iznova i iznova.

Ove činjenice mogu objasniti zašto umjetnici koji se bave klasičnom glazbom imaju pjesme koje vježbaju u glavi, ali ostatak populacije obično biva zaražen pop pjesmama koje se stalno ponavljaju na radio postajama.

Pored toga, ono što trenutno radite može imati veliku ulogu u tome hoćete li se zaraziti nekom melodijom. Većina ljudi radi nešto rutinski ili što ne zahtijeva pretjerano mentalnu aktivnost i upravo tada melodija 'napada'. „Možda obavljaju kućanske poslove, možda se tuširaju ili čekaju autobus", rekla je McNally-Gagnon. „Njihov um ničim nije zaokupljen."

Nju je kao psihologinju najviše zanimalo koja je svrha tog fenomena. Istražujući došla je do zaključka da ljudi osjećaju više pozitivnih emocija kad ih zarazi neka melodija nego što je bio slučaj prije toga. Psihologinja smatra da uvlačenje određene melodije u uho ustvari predstavlja pokušaj reguliranja emocionalne ravnoteže. McNally-Gagnon kaže da istraživanje može dati uvid u još neke aspekte naših sjećanja i pamćenja. Ona je od sudionika svojeg istraživanja zatražila da zapjevaju pjesme koje su im se uvukle u uho. na njeno iznenađenje, svi su bili vrlo blizu pogađanja pravog tonaliteta i ritma originala.

Dugo se mislilo da ljudi u svojoj memoriji drže samo reprezentativni oblik određene pjesme pa kad bi se od njih zatražilo da je otpjevaju, oni bi to najčešće činili u pogrešnom tonalitetu ili drugačijim tempom. No psihologinja sada tvrdi da su pjesme ili melodije apsolutne baš kao i vizualna sjećanja što znači da mozak pamti sve detalje vezane za njih - od nota do teksta. Ona planira nastaviti istraživanje kako bi otkrila koji dijelovi mozga su aktivirani kad dođe do zaraze melodijom. No za to treba pronaći način da namjerno zarazi ljude melodijom, a to je poprilično teško, baš kao i njeno izbacivanje iz uha.