Britanska pjevačica Adele prije tjedan je dana pomela konkurenciju na dodjeli nagrada Grammy, osvojivši ih čak šest, od čega je jedan bio i za sjajnu baladu „Someone Like You".

Iako je mnogima čak pomalo već i dosadila zbog činjenice da svojevremeno niste mogli upaliti radio ili televiziju bez da ju čujete, većina će se složiti kako je ova pjesma prepuna emocionalnog naboja kojemu se vrlo teško othrvati.

Zbog čega je tomu tako?

Ovim se pitanjem pozabavio profesor John Sloboda, profesor glazbene psihologije sa londonskog Guildhall School of Music and Drama. U svom proučavanju ove pjesme, Sloboda se posebno fokusirao na tjelesnu reakciju koju slušači dožive na jednom posebnom dijelu refrena.

U glazbi se takva vrsta glazbenog ornamenta zove appoggiatura, pojam kojeg je poprilično teško definirati, a prevodi se kao „nasloniti se". U Adelinoj se pjesmi appoggiatura najbolje može čuti u samom refrenu, dok izgovara „you", i upravo je taj zvuk onaj koji u slušateljima izaziva snažnu emocionalnu reakciju.

„Naši su mozgovi programirani tako da pogađaju kakav će ton slijediti iza onoga kojeg upravo slušamo. U većini pjesama koje ljudi vole tonovi se slažu točno na onaj način kakav naš mozak i očekuje. Kad skladatelj umetne akord na kojeg naš mozak nije spreman, to u nama izazove snažnu emocionalnu reakciju", tvrdi profesor Sloboda.

U raspravu o ovom fenomenu uključio se i Dan Wilson, koautor pjesme. On je odbacio kritike da je pjesma namjerno napisana tako da manipulira našim osjećajima te tvrdi kako za pojam appoggiatura nije do tada nikada ni čuo. Dan je pojasnio svoje viđenje uspjeha pjesme.

„Dobra pjesma omogućava slušateljima da putuju emocijama pisca ili kompozitora i doživljavaju ih na isti iskonski način na koji su ih doživjeli i ljudi koji su proizveli pjesmu", tvrdi Dan. „Vjerujte mi, da znam znanstvenu metodu za stvaranjem srcedrapajućeg hita, pisao bih jednu takvu pjesmu svaki dan", zaključuje Wilson.