Vjernost očito spada među one ljudske težnje koje je jako teško dosegnuti. Pa ipak, vjernost ne predstavlja običnu zabludu. Naprotiv, ona je kralježnica, potpora nježnom materijalu od kojega se sastoji ljubav. Ljubav pak podrazumijeva promjenljive osjećaje i raspoloženja. Osim toga, svatko tko voli htio bi da sve ono što je lijepo postane i trajno - zbog toga se i zahtijeva postojanje vjernosti.

Temelji vjernosti su u djetinjstvu

Dublji razlozi za vjernost tiču se naše kulturološke okoline iz ranog djetinjstva. Ona je u isključivoj i tijesnoj vezi s odnosom majke i djeteta, naročito u razdoblju prve dvije godine djetetova života. Iz tog modela stvaraju se svi drugi i slijedom tih mjerila te modele treba i vrednovati. Postoje društva koja ne poznaju isključive veze majka - dijete jer se odnosi u kolektivu isprepliću s ograničenjima obitelji. U takvim kulturama se majke osjećaju odgovorne i za tuđu djecu i ta djeca se vežu i uz druge majke. Upravo zato i ne poznaju naše karakteristične oblike ljubomore!

Kada nekoga zaista želimo samo za sebe

Ljubomora je naime druga strana vjernosti. Vjernost želi sačuvati zauvijek sve ono što je lijepo. Ljubomora želi srušiti sve što tu trajnost ugrožava, pogotovo treću stranu - konkurenciju. Vjernost i ljubomora su dvije strane jedne medalje. Oboje su posljedica zahtjeva za isključivom blizinom i vlasništvom kakvo postavlja beba majci i onaj koji voli svojem intimnom partneru. U biti, jedan partner se boji da će izgubiti drugoga i ne želi ga dijeliti ni na koji način. Kada ne bi bilo tog straha, ne bilo niti zahtjeva za vjernošću. Prepuštanje partnera nekome drugome tada bi bila normalna stvarnost. Ali u stvarnome svijetu to bi bilo previše za svakog od nas.

Zašto se vjernost podrazumijeva?

Vjernost je samopodrazumijevajući rezultat ljubavi i dok ljubav buja, s vjernošću nema problema. Zato si mladi parovi sa tolikom lakoćom prisežu na vjernost. Nije im teško održavati obećanje. Drugačije je kada ljubav više nije toliko živa i isključiva. Ako se pojave i drugi potencijalni partneri koji bi mogli biti vrijedni te ljubavi ili se imalo čine privlačnima, u povoljnom trenutku nastaje nova ljubav, time i nevjera i veza puca odmah.

Većinom smo ucjenjivači

Mnogo puta je spomenuta situacija razlog za prekide i razvode. Dakle, ljubomora podrazumijeva staro ucjenjivačkoo pravilo „on/a ili ja - moraš odlučiti". Često se dogodi da se partner odluči upravo za treću osobu. I tako nastaje nova veza, s novim obećanjima na vjernost i novim opasnostima. Uzbudljiva igra koja nema kraja dokle god umanjujemo vrijednost istinske vjernosti i naivno smatramo da će veza s lakoćom izdržati dopune i konkurenciju.

Kada vjernost postaje nefunkcionalna?

Vjernost postaje oklop i grč ako iza nje ne stoji nimalo ljubavi. Naravno da je moguće zastupati i stajalište da je vjernost i tada još uvijek obavezna, da je upravo bračna veza vrijednost sama po sebi zbog brige za djecu, štićenja društvenog položaja, zajedničke starosti. U tom pogledu vjernost može biti osiguranje od prevelike promjenjivosti ljubavnih osjećaja. I kada su osjećaji potpuno umrli i pokopani tu je vjernost još samo klimavi kostur na kome više nema mesa niti krvi i u kojemu više nikada neće biti moguće probuditi novi život.

Izvor: Intimatemedicine.com.hr