Klečanje na jednom koljenu prilikom prosidbe smatra se zapravo prilično modernim običajem, jer se pojavilo tek krajem srednjeg vijeka, i to među bogatijim slojevima, dok su srednji i niži slojevi stanovništva bili bitno manje romantični prema našim standardima. 

U ta su doba brakovi obično bili unaprijed dogovoreni bez prisutstva budućih mladenaca pa nije ni bilo potrebe za prosidbom, a ako bi muškarac i žena bili prisutni prilikom dogovora obično bi sjedili ili stajali.

Međutim, u slučajevima kada nije bilo takvih uplitanja u tuđe ljubavne živote, muškarci su ponekad godinama udvarali ženama u koje su bili zaljubljeni. Osvajali su ih na razne načine, posvećivali ih svoja herojska djela, pisali pjesme. 

Odabranicu svog srca smatrali su superiornom ne samo drugima nego i sebi pa bi često kleknuli pred njom.

Čin klečanja tada je općenito simbolizirao poniznost, uslužnost i podređenost, a u ljubavnom kontekstu muškarci bi klečanjem izražavali svoje poštovanje i potpunu predaju ženi koju vole.

Fizički kontakt često je bio nemoguć pa bi prošli bi mjeseci ili godine prije prvog držanja za ruke, a kamoli poljupca pa je klečanje ponekad bila jedina fizička demonstracija odanosti i ljubavi.

Prema nekim povijesnim izvorima, klečanje tijekom same prosidbe prvi put je zabilježeno početkom 19. stoljeća.

Jeste li vi kleknuli?