Dok se ostatak svijeta kreće na rubu recesije, posljednja stvar koju zapadni političari žele je da Kina, najveći pokretač globalnog gospodarskog rasta od financijske krize 2008., kaska u oporavku od posljedica pandemije. No upravo je to ono što se sada događa.

Nakon što je u prosincu napustilo svoju trogodišnju politiku nulte epidemije COVID-a, drugo najveće svjetsko gospodarstvo još uvijek ne radi punom parom.

Kineski uvoz naglo se smanjio u travnju za 7,9%, dok je izvoz rastao sporijim tempom od 8,5% u usporedbi sa 14,8% u ožujku. Potrošačke cijene u travnju rasle su najsporije u zadnjih dvije godine, dok se tvornička deflacija, cijene koje nude kineski industrijski veletrgovci, produbila.

U međuvremenu, novi bankovni zajmovi smanjili su se mnogo snažnije nego što se očekivalo u travnju, a zajmodavci su u istom mjesecu odobrili 718,8 milijardi juana (104 milijarde dolara, 94,5 milijardi eura) novih zajmova u juanima, manje od petine sume iz ožujka.

Je li zlatno doba Kine iza nas?

"Kinesko gospodarstvo nije pred implozijom, ali se ne vraća u zlatno desetljeće 2010-ih kada je raslo na dvoznamenkastoj razini", kaže za DW Steve Tsang, direktor Kineskog instituta na Školi za orijentalnu i afričku kulturu sa sjedištem u Londonu (SOAS).

Snažan oporavak Kine pomogao bi ublažiti očekivano usporavanje u drugim dijelovima svijeta, potaknuto postroženim monetarnim politikama središnjih banaka u posljednjih 12-18 mjeseci.

Ogromni poticaji Kine nakon financijske krize 2008./2009. pomogli su oporavku globalnog gospodarstva, dijelom zbog nezasitnog apetita te azijske zemlje za uvoznim sirovinama za infrastrukturne projekte.

No upravo su te mjere poticaja ostavile Kinu s gomilom dugova. U ožujku je MMF upozorio na to da je samo dug kineske lokalne samouprave porastao na rekordnih 66 bilijuna juana, što je jednako polovici BDP-a zemlje.

Tsang ukazuje na to da će oni zapadni kreatori politike, koji se sada nadaju da će Kina oživjeti njihova gospodarstva, morati "gledati na novu političku i ekonomsku stvarnost bez naočala koje iskrivljuju stvarnost".

Prijetnja Tajvanu Kinu gura u izolaciju

Kineska prijetnja invazijom na Tajvan, kojeg Peking smatra dijelom Kine, nastavlja antagonizirati Zapad. Prijateljske veze Pekinga s Moskvom i neutralnost naspram ruske invazije na Ukrajinu druga su sporna pitanja koja su ugrozila globalnu gospodarsku suradnju.

"Što se tiče Tajvana, rastuće napetosti ili rat doveli bi do seizmičkih promjena", rekao je za DW Pushan Dutt, profesor ekonomije na poslovnoj školi INSEAD u Singapuru. "Multinacionalne kompanije bi se povukle iz Kine, njena izvozna tržišta bi se zatvorila, a bile bi uvedene i sankcije."

Trgovinske napetosti između Pekinga i Washingtona iz Trumpove ere nastavljene su i tijekom administracije američkog predsjednika Joea Bidena. Uzajamne carine dovele su do američkih sankcija protiv nekoliko kineskih tvrtki i dužnosnika. Washington je čak ograničio Kini pristup tehnologiji poluvodiča i umjetne inteligencije obrazlažući to pitanjem nacionalne sigurnosti.

"Agresivna vanjska politika koju provodi kineski predsjednik Xi Jinping urodila je time da se SAD i druge zapadne zemlje počnu udaljavati ili smanjivati rizike u svojim gospodarskim vezama s Kinom, što znači da ključni čimbenik koji je prije podržavao brzi rast u Kini slabi", primjećuje Tsang.

Zapadni političari sve više vide kinesku inicijativu Pojas i put (Belt and Road Initiative BRI) kao prijetnju svojim interesima. Često nazivan Novim putem svile, BRI je investicija vrijedna 840 milijardi dolara (771 milijardu eura) u ceste, mostove, luke i bolnice u više od 150 zemalja. Raste zabrinutost i kritika da je ovaj projekt namamio zemlje u razvoju u dužničke zamke s ogromnim kreditima koje si pojedine zemlje ne mogu priuštiti (primjer Crne Gore), uz istodobno oslabljivanje njihovih veza sa zapadnim zemljama.

Prošlog mjeseca se predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde također požalila na moguću fragmentaciju globalnog gospodarstva u rivalske blokove predvođene Kinom i SAD-om, upozorivši da bi to štetilo globalnom rastu i povećalo inflaciju.

Peking daje prioritet „rastu kvalitete"

Još jedan razlog za ne baš sjajan oporavak Kine nakon covid-blokade je strateški plan Pekinga da pomakne gospodarstvo prema gore kada je u pitanju vrijednost robe, dajući prednost kvaliteti umjesto kvantiteti rasta. Međutim, reforme takve vrste iziskuju mnogo vremena.

"Kina je pokušavala napraviti pomak od niskobudžetnog proizvođača do dominantne sile kada su u pitanju tzv. industrije budućnosti (umjetna inteligencija, robotika, poluvodiči itd.)", kaže Dutt. No odmak od teške industrije, kojom dominiraju poduzeća u državnom vlasništvu, prema inovacijama i domaćoj potrošnji, kako vjeruje ovaj ekonomist, neminovno uzrokuje usporavanje rasta.

Xi koči gospodarstvo

Tsang je za DW rekao da Xi jasno želi da kinesko gospodarstvo postane dinamičnije, živahnije, snažno i inovativno. No, kako dodaje, "njegova politika često proizvodi suprotan učinak". "Dok Xi jača svoju vlast i ne priznaje vlastite pogreške, praktički je nemoguće za tehnokrate u Kini napraviti potrebne prilagodbe za revitalizaciju gospodarstva", dodao je Tsang.

Unatoč tomu, Međunarodni monetarni fond (MMF) je predvidio da će Kina i dalje biti najveći pokretač globalnog gospodarskog rasta u sljedećih pet godina, pridonoseći oko 22,6% ukupnog svjetskog rasta, u usporedbi sa samo 11,3% koliko otpada na Sjedinjene Američke Države.

Dok će usporavanje potražnje sa Zapada nastaviti negativno utjecati na kineski izvoz, gospodarske grane orijentirane na domaće tržište imaju razloga veselju, posebno nakontri godine karantene zbog COVID-a i smanjene potrošnje.

"Kineski potrošači su akumulirali 2,6 trilijuna dolara viška ušteđevine tijekom pandemije", rekao je Dutt za DW. "Zato se očekujte da će sektor usluga kratkoročno nadoknaditi zaostatak iz razdoblja pandemije."