Smanjenje emisije stakleničkih plinova, ograničavanje unosa hranjivih tvari i organskog otpada, smanjenje faktora stresa i povećanje zaštite morskih ekosustava će pomoći smanjiti gubitak kisika kao i negativnih posljedica tog gubitka. Ovu pojavu treba prepoznati kao jednu od glavnih prijetnji morskim ekosustavima i uključiti je u buduće strategije upravljanja planetarnim zdravljem međuvladinih tijela i okvira na visokoj razini, naglasio je Europski odbora za istraživanja mora (European Marine Bord, EMB) povodom objave dokumenta Future Science Brief on Ocean Oxygen u kojim su iznijeli uzroke i posljedice ove pojave te preporuke za upravljanje, istraživanje i praćenje oceana u budućnosti. U izradi je pod koordinacijom EMB-a sudjelovao i Institut Ruđer Bošković (IRB).

Svjedoci smo sve većeg gubitka kisika u oceanima. Ova pojava naziva se deoksigenacija oceana. Uzrok sve većoj deoksigenaciji je globalno zatopljenje uzrokovano djelovanjem ljudi te donos hranjivih tvari s kopna. Niska razina kisika potiče stvaranje stakleničkih plinova i toksičnih spojeva te pogoršava kvalitetu vode, što negativno utječe na morske ekosustave kao i na dostupnost morskih resursa lokalnim zajednicama i gospodarstvu.

''Unatoč svim ovim evidentnim činjenicama, zabrinjavajuće je što još uvijek nije dovoljno razvijena svijesti o globalnoj prijetnji gubitka kisika u oceanu. Naime, dok se zakiseljavanje oceana i povećanje temperature morske vode često ističu kao važne i štetne pojave, moramo biti svjesni da gubitak kisika u oceanu predstavlja jednako ozbiljnu prijetnju,'' objašnjava dr. sc. Irena Ciglenečki-Jušić, voditeljica Laboratorij za fiziku mora i kemiju vodenih sustava na IRB-u te članica radne skupine EMB-a koja je objavila ovaj važni dokument. 

Dr. Ciglenečki-Jušić pozvana je u radnu skupinu na osnovu dugoročnih istraživanja Rogozničkog jezera kao i sjevernog Jadrana. Naime, dr. Ciglenečki-Jušić  vodi tim znanstvenika koji već preko tri desetljeća istražuje prirodni fenomen Rogozničkog jezera, poznat pod nazivom Zmajevo oko. Upravo je ovo jezero sustav koji na jadranskoj obali najviše pati od gubitka kisika.

''Na primjeru Rogozničkog jezera kojeg istražujemo zadnjih trideset godina, naučili smo puno o biogeokemijskim procesima kao i o deoksigenaciji u moru. Rogozničko jezero se smatra ekstremnim, visoko eutrofnim morskim sustavom koji je pod stalnim utjecajem meteoroloških i oceanografskih prilika Jadrana, ali i turističkih aktivnosti poput skakanja, plivanja ili ronjenja. Utjecaj tih prilika, zbog malog volumena i izoliranosti jezera, nekoliko je puta izraženiji nego u ostatku Jadrana, te se stoga razmišlja i o višem stupnju zaštite jezera.

Glavna karakteristika jezera je sezonsko uslojavanje vodenih slojeva na gornji sloj bogat kisikom, srednji sloj, koji je zbog ljubičastih sumpornih bakterija obojen u ljubičasto, te pridneni sloj bez kisika, kojeg karakterizira potpuni mrak i visoke koncentracije toksičnog amonijaka i sulfida. Povremeno, no sada sve češće, dolazi do izmješavanja ovih slojeva s potpunim gubitkom kisika u jezeru, što dovodi do drastičnih promjena kako u boji jezera tako i funkcioniranju ovog ekosustava.

Zbog svega navedenog, Rogozničko jezero se smatra prirodnim laboratorijem tzv. mikrokozmosom za praćenje promjena u okolišu, a u novije vrijeme pokazalo se idealnim i za praćenje transporta i donosa pustinjske prašine iz Sahare na područje srednjeg Jadrana, '' objašnjava dr. sc. Irena Ciglenečki-Jušić.