Zaljubljenost je osjećaj koji svojom ljepotom i intenzitetom odskače od drugih, pa ne čudi da ujedno ima i snažan utjecaj na zdravlje. No, što se zapravo događa u našem tijelu kada se zaljubimo, je li to zaista kratkotrajna poremećenost uma?

Zaljubljenost se očituje i u promjeni fizionomije mozga. Zaljubljenoj osobi povišeno se luči dopamin - neurotransmiter u mozgu. Kad nam dopamin naraste, sretni smo i imamo osjećaj životnog zadovoljstva. Kad je dopamin povišen, tad smo i kreativni, pa ne čudi da zaljubljeni ljudi mogu i čuda činiti.

Zaljubljenost je stanje pozitivnog uzbuđenja, a naš mozak to treba... no, neki ljudi, kada ne mogu postići pozitivna uzbuđenja, stvaraju negativna.

Zaljubljenost aktivira centar za nagradu u našem mozgu.

Koliko je to važno govori i činjenica da svako učenje u životu funkcionira na način da izbjegavamo kaznu, a tražimo nagradu. Muškarci i žene zaljubljuju se na isti način, procesi koji se odvijaju jednaki su kod oba spola.

Ako nekome lako skače dopamin, on se lako zaljubljuje, ali ako nema oksitocina onda se on ne može vezati za tu osobu i onda se to zaljubljivanje ne pretvara u pravu ljubav, odnosno ljubav kao trajno osjećanje.

Zaljubljenost je prva faza na putu ka ljubavi, a znanstvenici tvrde da znaju točno koliko ona traje. 

Neuroznanstvenici su čak izračunali da zaljubljenost traje 14 do 17 mjeseci. Vrlo egzaktno, opet za romantičare loša vijest. Zašto? Jer kad oni mjere seratonin, dopamin, oni mijenjaju svoj nivo, ali se nakon 17 mjeseci vraćaju u svoje normalno stanje, kad se zapravo priča lomi - hoće li prijeći u ljubav ili ne.

Upravo iz tog razloga pravi test odnosa je kada zaljubljenost prođe. Ljubav zahtjeva puno više prizemljenosti, truda, kompromisa i ulaganja u odnos.

Ako ništa drugo, zaljubite se u život - bit će vam super!