Posjetitelje Cresa lokalno stanovništvo redovito će podsjećati na to da se opuste, jer, kako kaže moto otoka, "na Cresu nema stresa". Osim nedostatka stresa, postoji još jedna stvar koje uvelike nema na Cresu a to je solarna energija, iako se otok nalazi uz osunčanu hrvatsku obalu.

Ali grupa otočana sada pokušava iskoristiti snagu tih 3.000 sunčanih sati u kojima godišnje uživaju i pomoći zajednici da se riješi emisije ugljičnog dioksida do 2040. i to pomoću solarne elektrane u vlasništvu građana. Planirani projekt u potpunosti je financiran zajedničkim ulaganjima.

"Sami smo snimili YouTube video od dvije-tri minute," kaže Franjo Toić, upravitelj energetske zadruge Apsyrtides, koja je osnovana 2021. godine i stoji iza solarne elektrane snage 500 kilovata. "Pokazali smo što planiramo, na što smo fokusirani, tko smo."

Toić, koji je rođen na Cresu i radi u lokalnoj upravi, kaže da je odaziv bio ogroman. U roku od samo tri tjedna od pokretanja kampanje Apsyrtides je prikupio 100.000 eura. Njihov cilj je bio samo 60.000 eura. "Bili smo prilično iznenađeni pokretom lokalne zajednice, a oni su bili prilično nestrpljivi", dodao je Toić, koji kao i mnogi na otoku, također uzgaja ovce.

Cres i njegovi stanovnici prednjače kada je u pitanju solarna energija u Hrvatskoj. Oko 1% električne energije je 2022. dolazilo od solarne energije, iako je hrvatska obala jedno od najsunčanijih mjesta u Europi.

Hrvatska zaostaje sa solarnom energijom, ali trend se mijenja

Na prvi pogled, mala zemlja na jugoistoku Europe izgleda kao raj za obnovljive izvore energije. Otprilike 65% električne energije dolazi iz zelenih izvora, uglavnom iz hidroelektrana koje su izgrađene još u vrijeme Jugoslavije. Nešto malo energije dolazi od vjetra i biomase.

Ipak, Hrvatska uvelike ovisi o fosilnim gorivima koja uništavaju klimu, a koja su pokrivala oko 36% potreba zemlje za električnom energijom 2022. A kako se suša povezana s klimatskim promjenama pojačava, hidroenergija ne može držati korak s potražnjom. Prazninu popunjavaju uvezeni ugljen, nafta i plin.

"U Hrvatskoj smo iscrpili sve naše hidroenergetske resurse", kaže Andro Bačan, stručnjak za obnovljive izvore energije u državnom Energetskom institutu Hrvoje Požar u Zagrebu.

„Proširenje solarne energije čini se kao nešto što se podrazumijeva ako zemlja želi smanjiti svoje emisije CO2 za 45% do 2030., ali zaostala regulativa, problemi s mrežnim povezivanjem i spora birokracija koče tehnologiju", kaže Bačan. No on govori i o pomacima. „Posljednjih pet godina bilježimo povećanje količine instaliranog solarnog kapaciteta, iako je on i dalje pri jačini od 220 megavata mali. Mislim da će se trend povećanja nastaviti", kaže.

„Mješavina više faktora, uključujući pad cijena solarne energije, novouvedene porezne olakšice za ugradnju fotonaponskih ćelija na krovove i želja za energetskom sigurnošću proizašla iz ruskog rata u Ukrajini, pokreću novi interes za izvor zelene energije", kaže Mislav Kirac, koordinator programa u projektu Zelena energetska zadruga (ZEZ).

"Vidimo zamah", kaže Kirac. "Lokalne vlasti počinju shvaćati da su njihovi izvori energije ili njihova energetska otpornost ili otpornost na krize važni. I takav stav sve više postaje mainstream, mnogo više nego prije recimo pet godina."

Birokracija i nepovjerenje koče energetske zadruge

Energetski analitičar Bačan kaže da zadruge poput ZEZ-a svojim projektima i podizanjem svijesti igraju "ključnu ulogu" u širenju solarne energije.

ZEZ je prvobitno osnovan 2013. kao dio projekta Ujedinjenih naroda za razvoj energetskih zadruga u zemlji i oni su bili "pioniri u ovoj posebnoj niši", kaže Kirac. „Tada doslovno nije bilo ovakvih zadruga", dodaje.

Cilj ZEZ-a je demokratizacija energije s decentraliziranim i pristupačnim obnovljivim izvorima energije u vlasništvu građana. Zamišljaju udruživanje četvrti u svrhu formiranja vlastite energetske zajednice koje bi transformirale ne samo električnu energiju, nego i aspekte poput grijanja i mobilnosti.

Međutim, Kirac i drugi zagovornici zelene energije kažu da su propisi koji reguliraju energetske zajednice frustrirajuće komplicirani i pretjerano birokratski.

Ali za „zadruge" je također ponekad teško dobiti podršku u bivšoj socijalističkoj zemlji u kojoj ih neki povezuju s prošlošću i korupcijom i zlouporabom koja se povezivala uz taj pojam. No ZEZ je imao uspjeha s modelom u mjestima kao što su Cres i susjedni otok Krk, kao i u Križevcima, gradu koji je postao zeleni lider u zemlji.

Na Cresu nema stresa

Prodati ideju o zadruzi na Cresu nije bilo teško, unatoč negativnim asocijacijama iz prošlosti, rekao je direktor Apsyrtidesa Franjo Toić. Zidovi njegovog ureda su ukrašeni fotografijama starih kamenih kućica u kojima su se seljaci nekada sklanjali u vinogradima ili čuvali ovce.

"Da smo na kopnu u velikom gradu od 100.000 ljudi, definitivno bi bilo teže doprijeti do sudionika i steći povjerenje za ulaganje u ovaj projekt", kaže.

Njegova glavna zamjerka solarnoj energiji u Hrvatskoj svodi se na birokraciju. Zadruga Apsyrtides je više od godinu i pol dana čekala na zeleno svjetlo za početak montaže solarne elektrane. Nada se da će sve proraditi u roku od godinu dana kako bi korisnici mogli dobiti povrat svojih ulaganja.

I dok činjenica da na otoku svatko svakog poznaje pomaže u pokretanju zadruge, to ima i loših strana. "Smiješna je stvar kad živite u maloj sredini, da je osobni ugled prilično važan. Ako projekt propadne, možda ću morati pobjeći s otoka", kaže i na kraju dodaje: „Posijedio sam, ali ipak na kraju priče vrijedi: nema stresa na otoku Cresu".