Bez sumnje je štetno ako plastični otpad završi u okolišu: ptice, kornjače, ribe i morski sisavci umiru ako pojedu plastičnu vrećicu. Mikroplastika ulazi u prehrambeni lanac i polimeri na kraju završavaju na našem tanjuru.

No poskupljenje plastičnih vrećica ili čak njihova zabrana neće ništa promijeniti ako će se te mjere provesti samo u razvijenim industrijskim državama. Jer, svugdje gdje postoje sustavi zbrinjavanja otpada koji dobro funkcioniraju, recimo kao u Njemačkoj ili Singapuru, plastično smeće ionako skoro uopće ne završava u rijekama i morima.

Razlike u ekološkoj svijesti

Osim toga, u tim zemljama u javnosti vlada vrlo razvijena ekološka svijest. Tko svoj otpad jednostavno ostavi u prirodi, mora računati s time da će biti primijećen, prijavljen i strogo kažnjen. Jer drugi građani jednostavno ne ignoriraju takve pojave.

Jedino što stvarno pomaže je učinkovito i sustavno skupljanje i odlaganje otpada. A toga nema bez modernih spalionica. One su, pored recikliranja, jedini čisti, ekološki i gospodarski oblik zbrinjavanja smeća. I one rješavaju daleko više problema nego što je zagađenje mora plastičnim vrećicama.Drugačija je situacija u zemljama na pragu industrijskog razvoja i u nerazvijenim državama kao što je Indija ili u tzv. maslinovom pojasu Europske unije, recimo na jugu Italije ili u Grčkoj. Tamo se rijeke zlorabe kao ilegalna odlagališta otpada - ono što ne vidim, toga nema! U takvim zemljama zabrana plastičnih vrećica, doduše, može ponešto ublažiti stanje. Ali uopće ne rješava temeljni problem s plastičnim otpadom jer i bez vrećica će ondje i dalje previše smeća završavati u morima.

Moderne spalionice otpada skoro da i nisu otrovne

Ako se otpad profesionalno spaljuje, praktički ne nastaju nikakvi otrovni plinovi. Moderna spalionica otpada, koja godišnje može primiti pola milijuna tona, ispušta manje otrovnih dioksina i furana nego jedan jedini zapaljeni kontejner sa smećem, koji se mogu vidjeti na svakom drugom uglu u mnogim zemljama u razvoju. Samo stručno spaljivanje otpada može zajamčiti da otrovi neće dospjeti u tlo i podzemne vode, kao što je često slučaj kod deponija smeća.

No ako razvijene zemlje, koje već danas uzorno štite okoliš, budu zabranile ili ograničile korištenje plastičnih vrećica to će ostati samo puka simbolična politika - slično kao da se uvede obveza korištenja tuševa koji štede vodu u područjima s jakim oborinama: neučinkovito i potpuno mimo stvarnog problema.