Vinkovačke ‘Majke’ i njihov  frontmen Goran Bare krenuli su na novu turneju, na kojoj će promovirati svoj novi album ‘Majke Unplugged’ u izdanju Dancing Beara. Novi album donosi stare stvari u akustičnoj verziji, a sve je snimljeno na koncertu u zagrebačkoj Tvornici kulture.

Prvi koncert se trebao održati u srijedu u Splitu, ali je zbog loše vremenske prognoze prebačen za subotu, a Bare i članovi benda toga su dana ipak stigli na zakazano druženje s fanovima i potpisivanje svog novog nosača zvuka, promo majica i još koječega u CD shopu Dancing Beara u Dioklecijanovoj palači.

Kako kaže Bare, ‘Majke’ danas čini ista ekipa koja je svirala od ‘95. do ‘99. godine, dakle koja je radila na albumima ‘Vrijeme je da se krene’ i ‘Put ka srcu sunca’. To su Zoran Čalić na gitari, Krunoslav Domaćinović druga gitara, Kilmister bas, bubnjara koji je u Americi zamijenio je Alen Tibljaš, a tu je i Berislav Blažević na klavijaturama iz benda Akija Rahimovskog.

Koncertna će se turneja održati u sklopu humanitarne akcije ‘Za siguran korak’- za školovanje vodiča i pasa minotragača. Naime, humanitarna udruga ‘Pas u humanitarnom djelovanju’ iz Zagreba je 2004. godine pokrenula humanitarnu akciju ‘Za siguran korak’. Cilj akcije je prikupljanje donatorskih sredstava za obuku 50 timova vodiča i pasa minotragača koji se nakon završenog školovanja uključuju u proces razminiranja Hrvatske. Obuka jednoga tima traje 6 mjeseci i koša minimalno 25.000 dolara. Udruga je dosad omogućila obuku 10 timova koji trenutno rade širom Hrvatske pomažući na taj način u ostvarivanju cilja Hrvatskog centra za razminiranje, a to je razminirana Hrvatska do 2015. godine. Cijena ulaznice je 50 kuna u pretprodaji, a 70 kuna na dan koncerta. ‘Majke’ će svirati još u Zadru, Rijeci, Osijeku i Varaždinu. 

Kako doznajemo od vodstva Dancing Beara, prodaja je CD-ova je bila vrlo zadovoljavajuća, bolja i od zagrebačke, a i pretprodaja karata je dobro tekla unatoč odgađanju koncerta (oko 300 karata u pretprodaji). Na promociju su došle i Meri Jaman i Anita Valo, cure iz Meritasa, a potpisani CD najnovijih ‘Majki’ zapravo im je bio poklon za prijateljicu. Karizmatični Bare je u razgovoru za Metro Express bio, kao i uvijek, otvoren i iskren, a među ostalim je spomenuo i kako priprema svoj solo album koji bi trebao izaći iduće godine. 

• Možemo li reći, kako je netko od novinara već primijetio, kako su ovo sad ‘zrele i zdrave’ ‘Majke’?

- Može se reći, da. Prevelika je nekad bila razlika u godinama. Ja sam od njih stariji deset, petnaest godina. Sad kad ja imam 45, a oni 30, dosta su to već zrele godine i više nema onih klinačkih ispada.

• Novi album ‘Majke Unplugged’ donosi stare stvari odsvirane u akustičnoj verziji. Kako je došlo do toga?

- Kako smo se osnovali, ljudi iz Dancing Beara su izrazili želju da te pjesme snime u malo drugačijem svjetlu. Što je dobro i za nas.

• Snimali ste u Tvornici?

- Da, u Zagrebu. Bilo je dosta ljudi, osjetilo se. Atmosfera je bila too much dobra, a i mi smo bili dobri. To je zapravo DVD, može se i gledat.

• Priča se kako je taj koncert bio odličan, dali ste sve od sebe?

- Pa, dali smo koliko smo mogli u tom trenutku i zadovoljan sam. Ja se baš i ne sjećam dobro, jer i nisam bio psihički najbolje.

• Za vrijeme koncerta?

- Da, morao sam neke tablete popit. Kad sam kasnije vidio i čuo koncert, bilo mi je baš ono, okej.

• Je li vraćanje imena ‘Majke’ svojevrstan povratak korijenima, onim prvim idejama?

- To je isto dio mene. Ja sam jedini član koji je preživio sve godine ‘Majki’, od ‘84. do sada. To su 24 godine. Opet, dogodine ću izdati solo album.

• Dakle, ima novih pjesama?

- Pa ima pjesama i za ‘Majke’ i za solo album, imam vreće pjesama.

• Znači, radi se...

- Može se tako reći. Sad treba samo izabrat ono najbolje. Mislim da će biti dobro.

• ‘Majke’ su osnovane davne ‘84. Kako pamtiš to vrijeme?

- Slabo (smijeh). Bilo je ludo. Too much ludo. 

• Kakva je tada bila atmosfera i može li se, po tebi, uopće usporediti s današnjom?

- Ma ne... Tada je bilo baš ‘nabrijano’. Čini mi se da je umjetnost odumrla pojavom ovih novih tehnologija. Mislim, ja se u tom svijetu ne mogu snać, znači držim se ovog svog svijeta i ne ulazim tamo gdje ne mogu ništa dat. Koliko vidim, kreativnost je na nuli, općenito u svijetu, svi su pred nekim ekranima, odnosi su maksimalno na nuli. Da, ima tih nekih spika kako je sad bolje, ovo-ono, možeš pričat s čovjekom u Indiji - mislim, okej, mogu pričat, ali to nije fizički, nije organski. To je k’o telefoniranje, meni bar.

• Što je bilo s ‘Majkama’ za vrijeme rata u Vinkovcima?

- Ja sam već ‘89. otišao u Zagreb, pa sam se vratio ‘94. ‘Majke’ su se raspale jedno vrijeme, pa smo tada opet počeli svirat. Razdoblje do ‘95. bilo je užasno.

• Na profilu ‘Majki’ na MySpaceu napisao si kako se uvijek kad vam krene dogodi nešto loše.

- Nadam se da neće više.

• Nisi praznovjeran?

- Ne, samo se nadam da neće. Jer sad nam je dobro krenulo.

• Bilo je dosta teških trenutaka u povijesti benda, a ključnih, zbila se i ta prometna nesreća u kojoj ginu vaši prijatelji i gitarist.. 

- On je jako puno utjecao na sve muzičare općenito iz Vinkovaca, pa i na ove dečke koji sad sviraju... Poginula su mi tri najbolja prijatelja. Odjednom. Danas si s njima, odjednom ih više nema i to zauvijek. Ne možeš ih više ni vidjet. Tako da je to bilo previše. A Vinkovci su jako mala sredina i bilo je ‘tko je kriv, tko je kriv’. I onda ‘to je Bare kriv, on je njih drogirao’... Onda sam morao otići iz grada, bio je takav pritisak na mene, to ne znam da l’ se može izdržat. Em ti je bed što su ti umrli najbolji ljudi, em ti je bed jer, ono, čini ti se da si ih ti ubio... Tak’ da, ono, to su malo teške stvari...

• Dobio si sina... Koliko Miran sad ima godina?

- Četrnaest.

• I kako gleda na tatu rokera i sav taj svijet?

Pa ne znam, i nije baš oduševljen. On je više u svijetu računala, škole...

• ‘Radni ljudi i građani’?

- To je bend prije ‘Majki’, moj drugi bend. Uglavnom, uvijek su to isti ljudi. Može se reći da smo samo mijenjali ime.

• Satan Panonski?

- Pa, prestali smo s komunikacijom negdje ‘89., 90. godine.

• Jedno vrijeme ste i nastupali zajedno?

Pa jesmo, zato što je on navaljivao stalno ‘ajde sviraj mi bas, sviraj mi bas’. Jer on je uživao da mu sviraju ljudi koji ne znaju svirat. Tako da je prezirao pravu svirku, perfekcionizam... To je nešto strano...

• Bilo je koncerata na kojima ste bili toliko ‘uništeni’, da se na kraju ne biste ni održali. U kakvoj ste sad formi?

- Bio sam takav kakav jesam, to je iza mene, prošlo je. Već deset godinama sam na raznim terapijama, a sad se trebam skinit s terapija. Znači, treba mi odmora, još par godina da se toga riješim, pa da budem čist, totalno.

• Kroz karijeru si uvijek otvoreno govorio o svojim problemima, što ljudi obično skrivaju. Je li  to bila vrst terapije ili niste imali što izgubiti? Otvoren si, to može biti i snaga...

- Ne mogu ja prikrivati stvari jer onda ne mogu pogledati čovjeka u oči. Jednostavno, kad pričam s nekim ozbiljno, o nečemu što će ostati iza mene, onda govorim onako kako je. Sad da lažem i izmišljam, nisam takav čovjek.

Majke vrhunske i bez strujeIdeja o ‘ištekanom’ koncertu Majki nastala je prije nekoliko mjeseci u eteru Radija 101, gdje su Goran Bare i društvo s akustičnim gitarama odsvirali nekoliko najpoznatijih pjesama. Priča se uskoro preselila u zagrebačku Tvornicu kulture, gdje nitko od tisuću obožavatelja ustvari nije znao što očekivati.
A pokazalo se da su dobili puno. Majke su te večeri zasjale u unplugged izdanju, oduševili publiku, razgalili kritičare i, što nije manje bitno, bend je na stageu razveselio i sebe.
Goran Bare na pozornici je funkcionirao savršeno, bio je razgovorljiv, duhovit i razigran, što je ponijelo i članove benda, koji su Baretov blues svirali sa srcem.
Srećom, sve je snimljeno, pa se jedan od najupečatljivijih koncerata Majki ovih dana našao na CD-u i DVD-u.
Jednokratni unplugged na kraju se pretvorio u veliku hrvatsku turneju, koja se trenutačno odvija po dalmatinskim odredištima. Nakon prošlotjednog koncerta u Dubrovniku, Bare i Majke ove subote dolaze i u Split. Ako ste u blizini, nipošto ne preporučamo da propustite Majke u vrhunskom izdanju.

• Kako gledaš na kritike tvog rada koje stižu od kritičara ili prijatelja?

- Svatko ima svoje mišljenje, ima pravo na to, a da sam se obazirao na to, već bih davno prestao svirat.

• Tijekom godina ‘Majke’ su stekle vjerne poklonike.

- Pa, možda. Oni koji nas vole, vole nas. Mislim da je to zbog iskrenosti.

• Situacija na današnjoj hrvatskoj sceni?

- Ne vidim nikog za kog bih rekao okej, a opet ne želim mislit da je ovaj ovakav, onaj onakav. Jednostavno, ja radim svoje, a oni nek rade svoje, hvala vam i to je to.

• Kada bi ti neka velika kompanija ponudila suradnju, bi li je prihvatio?

- Sve zavisi kakva je. Ako bi samo platili, onda okej. Ako bi se miješali u moj rad, onda nema šanse.

• A da ponude sudjelovanje u nekom reallity showu?

- Ne, to baš ne bih volio. I ovako jedva izdržavam, a sad kamoli da budem 24 sata negdje...

• Jesi li vjernik?

- Vjerujem, ali ne idem u crkvu.

• Kako gledaš na crkvu?

- Crkva je, inače i ne samo katolička, institucija koja je posrednik između vjernika i boga. Znači, čemu posrednik?

• Za kraj, izjavio si nedavno kako ste sad konačno tu kako biste svirali rock.

- Da, što da radimo? Ne znamo ništa drugo.