Prije početka fantastičnog nastupa Yanna Tiersena publiku su, svojom mješavinom bubnjeva i gitara u ugodnu atmosferu odveli Lonski & Classen. Melankolični, a ipak snažni, kroz pola sata svirke zaokupili su uši publike i pripremili ih na susret s glazbom kakva se rijetko čuje. 

Tiersen je započeo svoj set točno u 22.30 i bez puno govorancije svirao puna dva sata. Sve što smo mogli čuti bilo je tek dva - tri "thank you". Pjesme su se nizale jedna za drugom i ostavljale ljubitelje eksperimentalne glazbe u transu, dotaknute ljubavlju kojom Yann pristupa glazbi.

Melodične i repetativne pjesme poput 'Palestine' i 'Fuck me' s novog albuma bile su svojevrstan predah od dugih, melodički i ritmički razrađenih pjesama, obično sa katarzičnim vrhuncima.

Iako je većina očekivala nježnije zvukove i dobro poznate "Amelie" melodije, Yann Tiersen se nije dao smesti te je predstavio svoj novi album "Dust Lane" i počastio nas tek s dvije poznate melodije u znatno drugačijim izvedbama. Tako je na sredini seta oduševio moćnom solo violinskom izvedbom, inače klavirske skladbe 'Sur le Fil', te na samom kraju mračnijom verzijom 'La Valse d'Amelie'.

Jučerašnji koncert bio je od onih koji se ne propuštaju, a nakon koncerta možemo biti sretni što smo imali priliku čuti doista velikog umjetnika.