Premijera filma "Vrisak 4" održat će se 15. travnja, a u nastavku popularnog hororca iz 1996. uz poznate junake pojavit će se i Hayden Panettiere. Glumica u razgovoru za Metro otkirva što možemo očekivati od filma u kojem, kao što kaže, nitko nije siguran.

Što nam smijete reći o samom filmu?
Deset godina nakon prethodnog masakra Sidney Prescott se vraća u svoj rodni grad. Počinju se događati čudne stvari, na početku se čini da su to sve samo podvale povodom krvave obljetnice, no ubojstva ponovno počinju. Puno ljudi umire. Neprestano se pitate tko je ubojica i tko će biti sljedeći. Film je napravljen prema novim pravilima snimanja horor filmova tako da i 'djevice' umiru.

Nećemo vas ni pitati što će se dogoditi s vašim likom...
Ljudi mi stalno prilaze i pokušavaju izvući nešto iz mene. Pitanja postavljaju na više različitih načina kako bi mi slučajno pobjegla istina. No, mogu vam reći da nitko u ovom filmu nije siguran, svatko može nastradati.

Puno vas je na setu...
Da. Bili smo smješteni u Holiday Innu i često su se događali nenadani susreti. Sretnete nekog poznatog i saznate da glumi u istom filmu kao vi. Cast je uistinu ogroman.

Kakva je bila atmosfera u hotelu?
Kao na kampiranju. Bilo nam je jako zabavno, kao da uopće ne snimamo film. Svi su bili vrlo srdačni. Neve Campbell (Sidney Prescott) je s vremena na vrijeme cijelu ekipu pozvala u kamper kojeg je iznajmila pored jezera

Ne zvuči baš kao okruženje u kojem se snima horor film...
Zapravo je. Snimate hororac i onda u slobodno vrijeme sjedite u šumi, u mraku. Doista se nadate da nitko nije ponio masku iz filma. Možete poznavati ubojicu iz filma i znati da je sve samo fikcija, ali vjerujte mi da vam nije svejedno kad se približava ta stravična maska.

Znači da niste ni morali glumiti da ste prestravljeni?
Istina. Strah vas je čim vidite masku. To je fascinantno jer je maska zapravo vrlo jednostavna. I sama ideja da muškarac s maskom pokušava provaliti u vašu kuću je pomalo stravična. Jednom mi je došao provalnik kad sam bila sama kod kuće. I dan danas se sjećam tog osjećaja, bila sam prestravljena i bespomoćna.

Nadamo se da je sve dobro završilo?
Sve je bilo OK, ali sam se dugo bojala sama spavati u kući. Na kraju sam se odselila. Neko vrijeme sam imala i čuvare.