Ako uzmemo u obzir da je ravnoteža europska vrlina, ne možemo se oteti dojmu da je svijet trenutno neuravnoteženiji nego ikad. U najmanju ruku ako govorimo o standardima posljednjih 30 godina. Saveznike se naziva neprijateljima, a na prvom mjestu su svima razlike. Sve to u svjetlu osjećaja globalne nesigurnosti. Glavna tema u Bruxellesu i ostalim europskim gradovima su europski kapaciteti i samostalnost.

Rijetko kad se viđa i provokacija i potkopavanje europskog projekta poput Trumpove podrške svima onima koji bi slijedili primjer Velike Britanije i izišli iz Europske unije. Ili ponašanja njegovog bivšeg stratega Stevea Bannona koji je najavio osnivanje zaklade u Europi koja bi trebala proširiti desno-populističko raspoloženje po kontinentu.

Vrijeme je za Europljane, i to prije svega umjerene čelnike, da Europu ponovno učine velikom i povrate svoj kontinent prije nego ga ugrabe Bannon i njemu slični. U svibnju 2019., tri glavne skupine u Europskom parlamentu, Europska pučka stranka (EPP), Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D) i Savez liberala i demokrata za Europu (ALDE) će se suočiti s izborima. To još više povećava pritisak.

Europa se mora jasno pozicionirati: jesmo li mi branitelji (nasuprot okupatorima) ili reformatori aktualnog svjetskog poretka, koji stoji pod napadom Trumpa, Rusije Vladimira Putina i ostalih zemalja? Podsjetimo se poznatih riječi Giuseppe Tomasija di Lameduse iz romana Leopard: „Ako želimo da stvari ostanu onakve kakve jesu, moramo stvari promijeniti". Dakle reforme su nužne.

Europske umjerene struje moraju povratiti svoju sposobnost kontrole političkog narativa, a kako bi to ostvarili potrebna im je strategija s tri elementa: ponovna izgradnja, ponovno stvaranje okvira i promjena formata. Za povrat moralne premoći i povrat i redefiniranjem nove političke svijesti će biti potrebna hrabrost i mašta i na kraju mudra ograničavajuća strategija koja će presjeći izvore iz kojih energiju crpe politike s rubnog spektra.

Obnova: Europi je potreban novi socijalni temelj

Za pučane, socijaliste i liberale je došlo vrijeme da shvate da se društveni temelji i društveni model definitivno moraju obnoviti. Elementi obnove moraju rezultirati konkretnim političkim mjerama. U svakoj predizbornoj kampanji postoje prijetnje o „klanju svetih krava" liberalne demokracije. Stoga se moramo zapitati kako se naše demokracije ophode s reakcijama građana. Birači su nezadovoljni preraspodjelom globalnog dobitka i kraćenja socijalnih povlastice po diktatu internacionalizacije i slobodnog kretanja kapitala.

Neravnopravnost nije prazna floskula, nego realnost. Tko ju i dalje ignorira na političkoj razini će na kraju platiti visoku cijenu. Prvi i najvažniji korak u izgradnji glavne političke struje bi moglo biti uvođenje mehanizama koji bi obuzdali udomaćeni neoliberalizam kako bi pronašli funkcionirajuću ravnotežu između sila tržišta i društva. Teme koje su građanima važne se ne smiju izbjegavati: kako postići da od globalizacije svi imaju koristi? Kako bi bolja useljenička politika građane oslobodila gospodarskih i kulturnih strahova? Kako spojiti internacionalizam i i gospodarski nacionalizam? Sve to nisu luksuzni problemi nego nužnosti. Općenite mudrosti i guranje glave u pijesak ne pomažu. Nama je potreban novi društveni sporazum. Mantra „Europa koja štiti" može funkcionirati ako imamo na umu da su napadi u smjeru ruba političkog spektra najbolja strategija. Ignoriranje bi samo dovelo do toga da populisti i dalje sakupljaju političke bodove u „utvrdi Europa".

Biti popularan bez populizma

Jedna od najvažnijih lekcija prošla dva desetljeća: politika mora vratiti relevantnost u svijesti građana. To će se dogoditi samo ako etablirane stranke napuste udobnost koju je sa sobom donijela stara sloga i stvore vizije koje nisu samo ispravne, nego koje se i jasno razlikuju od prijedloga drugih stranaka. Nama je potrebna politika koja se i većoj mjeri odnosi na principe i vrijednosti. Nije jednostavno temama koje su u međuvremenu preuzeli stručnjaci i oduzeti im politički ton a da se istodobno skrbimo za to da ne uništimo minimum konsenzusa koji nam je, kao demokratskom društvu, potreban. Ako je ispravno upotrijebimo ova strategija bi mogla biti u stanju izolirati nacionalističke snage i pozornost birača usmjeriti ka  umjerenom centru. Znači cilj je „mainstream" politiku učiniti popularnom bez da se padne u ralje populizma.Radi se o tome da se objasne i otkriju pojednostavljeni odgovori populista na današnje međunarodne i domaće izazove. No i o tomu da je razlika između etabliranih lijevih i desnih stranaka danas premala. Politička utrka nudi jako malo slobodnog prostora. Umjerenoj sredini ne polazi više za rukom „velikim i važnim" temama osvojiti naklonost birača. Politika je napustila javni prostor i sakrila se iza zatvorenih vrata. Postala je tehnokratska, bezdušna i bezosjećajna. Osim toga sve češće stoji pod utjecajem (koji put nelegitimnih) grupa.

Nova formulacija: nove riječi, više osjećaja i priča

Nova politika nije cjelovita bez jednog novog jezika, novog rječnika. Mi bismo trebali više pozornosti obraćati na to kako funkcionira politički mozak, do koje mjere su osjećaji, mitovi i priče važne. Više nego ikada je potreban raskorak: mi moramo pričati o tomu koliko je svijet u kojem živimo postao kompleksan ali u isto vrijeme zadržati KISS princip (Keep it short und simple - Budi kratak i jednostavan, ponekad se kaže i Keep it simple, stupid! - Budi jednostavan, budalo!). Ova ravnoteža je samo moguća uz primjenu sastojaka poput osjećaja, empatije, hrabrosti i odgovornosti.

Kako bismo ostali relevantni i kako bi nam za rukom pošao uspon od nacionalizma i populizma, nova „mainstream" politika mora sadržaj spojiti sa slikom i stilom. Mnogi bi rado ostali pri tome kako pronaći odgovarajuća politička rješenja za probleme koji uzrokuju napetosti mežu biračima. No to nije dovoljno. Kada „zavođenje i nada" (recept po kojem je Emmanuel Macron dobio izbore) ne pripadaju receptu pobijedit će koncept širenja straha. Sigurno je moguć i neki drugi način kako oživjeti odnose između etabliranih stranaka i birača. Izbori za Europski parlament će se pokazati kao pravo bojište kada je ovaj cilj u pitanju. Pučani, socijalisti i liberali moraju skrbiti za jasne poruke ako žele ostati članovi političke obitelji u Europi.