Voyager 2, jedna od najdugovječnijih svemirskih letjelica napustila je Sunčev sustav i počela slati signale iz međuzvjezdanog prostora. Ovo su potvrdile mnoge analize, od kojih je petero objavljeno u uglednom znanstvenom časopisu Nature Astronomy.

Poput svog prethodnika, Voyagera 1, mala svemirska sonda izašla je iz heliopauze i sada putuje dublje u ogromnu nepoznanicu međuzvjezdanog prostora. Heliopauza je područje u svemiru gdje prestaje utjecaj Sunca, odnosno gdje je tlak solarnog vjetra izjednačen tlakom čestica međuzvjezdanog prostora.

S pet zasebnih radova koji su se jučer pojavili u Natureu, znanstvenici su potvrdili da je sonda Voyager 2 prije godinu dana, 5. studenog 2018., prešla povijesnu granicu i kročila u međuzvjezdani prostor, koji je od našeg planeta udaljen 17,8 milijardi kilometara, piše Science Alert.

Budući da je instrument za mjerenje plazme bio oštećen kada je Voyager 1 prije šest godina izašao iz heliopauze, ovo je prvi put da su znanstvenici mogli proučiti kompletan set podataka o sastavu i obliku plazme na ovoj važnoj granici.

Obje Voyager sonde lansirane su još davne 1977. godine kako bi proučavale vanjske predjele Sunčevog sustava. Voyager 2 lansiran je prvi, dva tjedna prije Voyagera 1, ali je Voyager 1 bio na kraćoj putanji kroz Sunčev sustav i prije došao do heliopauze.

Nitko od znanstvenika nije znao koliko će sondama trebati vremena da dođu do te značajne granice. Sunce pomoću vjetrova ionizirane plazme stvara neku vrstu ogromnog mjehura oko svog planetarnog sustava koji stvara granicu između prostora na koji utječe Sunce i onog međuzvjezdanog.

Mjehur nazivamo heliosferom, a njegova granicu, gdje tlak solarnog vjetru više nije dovoljno jak da potisne vjetar međuzvjezdanog prostora, naziva se heliopauzom.