Vizualne simfonije F. W. Murnaua u kinu Tuškanac
Počinje retrospektiva jednog od najnadarenijih njemačkih sineasta nijemoga razdoblja, Friedricha Wilhelma Murnau
Nakon višemjesečne pauze, kino Tuškanac se umjerenim intenzitetom vraća svom redovnom kinotečnom programu, i to retrospektivom jednog od najnadarenijih njemačkih sineasta nijemoga razdoblja, Friedricha Wilhelma Murnaua.
Program otvara jedan od Murnauovih najpoznatijih filmova, antologijski film strave Nosferatu (1922), jedno od prvih u nizu djela nadahnutih Stokerovim likom, u kojem, prema riječima Bele Balazsa, „hladni propuh Sudnjeg dana puše kroz sve njegove scene". Uoči projekcije, uvodnu riječ o Murnauovu stvaralaštvu održat će filmolog, prof. dr. sc. Nikica GIlić.
U nastavku retrospektive kino Tuškanac donosi glavninu ključnih filmova autorova tematski i žanrovski raznorodna opusa: u vrijeme premijere nezapaženi Fantom (1922), Posljednji čovjek (1924), vrhunsko ostvarenje kammerspielfilma koje se redovito nalazi na listama najboljih filmova svih vremena, potom ekranizacije Molièreova Tartüffa (1925) i Goetheova Fausta (1926), kao i njegove američke filmove, remek-djelo i poemu ljubavi Zora (1927), također redovito na listama ponajboljih filmova svih vremena, manje zapaženi Gradska djevojka (1930), kao i njegov posljednji film (nastao u korežiji s Robertom J. Flahertyjem) Tabu (1931).
Murnauove filmove, nastale često u suradnji sa čuvenim scenaristom Carlom Mayerom i snimateljem Karlom Freundom, odlikuje vrsno spajanje tendencija ekspresionizma i kammerspielfilma, realističkog i artificijelnog, intelektualnog i poetskog, iznimna vizualna ljepota kadra, izvanredna primjena pokretne kamere, subjektivnih vizura i dubinske mizanscene.
Kao autor iznimnoga talenta i jedan od začetnika psihološkog filma, utjecaj njegove poetike može se naći u djelima W. Herzoga, E. Rohmera i S. Kubricka.
Novi komentar