Brojke su poražavajuće. Diljem svijeta na sve više novinarki i novinara vrši se pritisak, ometa ih se u obnašanju njihovog posla, u najgorem slučaju im se prijeti, zatvara ih se ili ubija. Usprkos svim međunarodnim naporima, vlade u zemljama poput Egipta ili Burundija sve bezobzirnije se odnose prema novinarima.

U Turskoj se u okviru besprimjernog represivnog vala od pokušaja puča prošle godine dramatično pogoršalo stanje za novinare i medije: preko 150 novinara je završilo iza rešetaka, među njima i njemački novinar turskog podrijetla  Deniz Yücel. U zemljama u koji se ratuje ili vladaju krize poput Sirije, Afganistana, Iraka ili Jemena novinari su i dalje izloženi smrtonosnim opasnostima - sa svih strana. Upravo zbog toga je tako važan rad međunarodnih medija koji emitiraju program na više jezika, njihov zadatak je, između ostaloga, i opskrbljivanje cenzuriranih tržišta neovisnim informacijama.

Retorika protiv medija

Uz takav razvoj bi morao alarmirati i još jedan novi razvoj. Aktualni izvještaj nevladine organizacije Reporteri bez granica dokazuje da se sloboda medija nalazi pod velikim pritiskom sve češće i u etabliranim demokracijama. Neprijateljska retorika protiv medija u međuvremenu je kod političara u zemljama poput SAD-a ili Poljske očito postala sasvim „normalna" i ona otvara put za usvajanje restriktivnih zakona koji omogućavaju širenje ovlasti nadzora od strane tajnih službi i ugrožavaju „zviždače"

Prije svih Donald Trump koji je u samo nekoliko mjeseci svoje predizborne kampanje uspio diskreditirati seriozno izvještavanje etabliranih medijskih kuća. Trump koji sa svojim nefiltriranim i neprovjerenim informacijama zahvaljujući Twitteru u svako doba dana ili noći stiže do milijuna ljudi. Nerijetko se radi o čistim lažima, vrlo redovito on ozbiljnom medijskom izvještavanju predbacuje ciljano širene dezinformacija. Pogotovo onda kad se ono bavi Trumpom kao osobom i njegovom politikom.

I na taj način on ima vrlo jaku podršku. I to ne samo kod svojih pristalica. Jer čak i žestoki kritičari novog američkog predsjednika slažu se s tvrdnjom da mediji već odavno nisu slobodni, da medijima upravlja krupni kapital ili barem da mediji oslikavaju samo mali dio stvarnosti normalnih ljudi - odnosno da to uopće igra neku ulogu u izvještavanju.

Gubitak vjerodostojnosti

Jer kad se novinarima koji su prošli profesionalnu obuku, novinarima koji su dužni poštivati etička načela, više ne vjeruje, onda ljudi sa specifičnim interesima imaju lagan posao u „preuzimanju" javnog diskursa na društvenim mrežama. Ili putem ciljanog dezinformiranja, širenja teorija zavjere ili cybermobbinga omraženih osoba, koje zbog takvih napada često i „puknu". Etablirani formati vijesti ne mogu se boriti s takvim razvojem. Zato što sve više gube na relevantnosti u javnom sučeljavanjuSve to se ne ograničava samo na SAD. I u zemljama poput Poljske, Francuske, Nizozemske pa i Njemačke poštovanje prema profesionalnom novinarstvu već odavno nije na tako niskoj razini kao danas. A zahvaljujući novim mogućnostima na internetu postoji i novi razvoj koji bi možda mogao postati i najveća prijetnja za slobodu medija: gubitak vjerodostojnosti.

Velika opasnost za demokracije

To je jako opasno za demokracije. I nimalo nije jednostavno zaustaviti taj razvoj. U stvarnosti i medijski djelatnici i sami snose dio odgovornosti za takav razvoj. Već i zbog samog prava na zahtjev da samo mi posjedujemo istinu, ljudi poput Trumpa imaju lagan posao.

Etablirani mediji mogu ponovno povratiti izgubljeno poštovanje samo ako uspiju ozbiljno saslušati ljude. Pogotovo one koji drugačije misle, one koje muči sumnja, one koji imaju briga, one koji imaju osjećaj da ih se ignorira - i zato se i okreću populistima s navodno jednostavnim odgovorima. Medijski radnici trebaju unijeti red, ali ne trebaju moralno definirati što je dobro, a što ne. Barem u Njemačkoj mi imamo pravni sustav koji vrlo dobro regulirati što se smije reći. A što ne smije.