U petak 25. lipnja 2021. točno u podne otvorena je samostalna izložba "Vanishing Point" akademskog umjetnika Želimira Fišića u Domu kulture Nova Gradiška. Autor se predstavio s ukupno 11 radova iz recentnog ciklusa slika izvedenih u kombiniranoj tehnici na platnu. Jedan rad je po prvi put predstavljen javnosti upravo na ovoj izložbi. Uz recentne radove iz ciklusa "Vanishing Point" posjetitelji su na izložbi mogli vidjeti i nekoliko radova iz ranijih ciklusa "Prolaznici" i "Rust never sleeps".

Na otvorenju je ravnateljica Doma kulture Nova Gradiška Danijela Juranović predstavila umjetnika i njegovo djelovanje, dok je povjesničarka umjetnosti i kustosica izložbe Sonja Švec Španjol upoznala javnost s predstavljenim ciklusom radova. Švec Španjol istaknula je kako opus Želimira Fišića karakterizira prepoznatljiv individualizirani likovni rukopis unutar kojeg spaja crtačko i slikarsko. S jedne strane, crtež čini osnovu u konstruiranju kompozicije i detalja čeličnih konstrukcija, koje su prisutne i u ranijim Fišićevim ciklusima, dok slikarsko pronalazimo u jednoličnim monokromatskim plohama boje, različitim teksturama i reljefnosti površine.

Slike su izvedene u kombiniranoj tehnici akrila, tuša i flomastera dok kroz tehniku kolažiranja i završnog lakiranja autor postiže različite kvalitete površina plohe. Recentni ciklus problematizira temu prolaznosti i pitanje ljudske nemoći nad veličinom sudbine. Kroz kontrast boja, oblika i veličina (monumentalne dehumanizirane napuštene građevine i konstrukcije naspram slučajnih prolaznika) Želimir Fišić ostvaruje posebnu, gotovo nadrealnu atmosferu koja utjelovljuje i prenosi njegove emocije, stanja i razmišljanja.

Na završetku govora, Švec Španjol je istaknula kao je ciklus radova "Vanishing Point" istovremeno univerzalan, ali i osoban čime potiče promatrača na gradnju vlastite priče i razmišljanje o temi prolaznosti. Umjetnik Želimir Fišić zahvalio se svima na dolasku i Domu kulture Nova Gradiška na ostvarenoj suradnji. Izložba ostaje otvorena do 13. srpnja 2021.

O IZLOŽBI:

Svima nam je dobro poznat citat "stalna na tom svijetu samo mijena jest". Sve što znamo i osjećamo je u kontinuiranom procesu mijene. Ljudska nemoć nad veličinom sudbine izazov je kojem čovječanstvo još nije doskočilo. Na nama ostaje tek izbor hoćemo li prihvatiti neminovnu prolaznost ili se prepustiti osjećaju bespomoćnosti i beskonačnog traganja za odgovorom koji možda niti ne postoji.

Želimir Fišić u ciklusu slika pod nazivom "Vanishing point" oblikuje masivne konstrukcije dehumaniziranih napuštenih prostora pri čemu slučajni prolaznici, povremeno i u liku autoportreta, djeluju kao da su aplicirani u prostor tj. kao da ovdje ne pripadaju. Tako primarni motiv oronulih industrijskih konstrukcija te olupina brodova i kamiona postaje metafora fizičkog i duhovnog propadanja.

 Jedinstvenim načinom gradnje kompozicije te kombiniranjem nekoliko primijenjenih tehnika Želimir Fišić oblikuje specifičnu atmosferu utjelovljenog prostora koji varira od eksterijera gradilišta, interijera napuštenih industrijskih hala pa sve do automobilskih i brodskih olupina. I dok monokromatska površina potvrđuje statičan otvoren beskonačan prostor, niz detalja oblikovanih akrilom, tušem i flomasterom ističe sâm proces propadanja odnosno derutnost, zahrđalost i oronulost konstrukcija koje godinama stoje napuštene i prepuštene zubu vremena.

Specifična atmosfera radova ostvarena je spajanjem različitih slikarskih i crtaćih tehnika, kontrastom boja, ali i kontrastom dimenzija gorostasnih urbanih vizura i uprizorenog ljudskog bića koje je posve disproporcionalno u usporedbi s opustošenim građevinama. Čovjek promatra napušteni svijet u kojem se našao bez mogućnosti utjecaja na novonastalo stanje te svjedoči onome što neminovno slijedi. (iz predgovora izložbe Sonje Švec Španjol)