Pitanje dana i godine je - zašto radimo neke loše stvari uporno i uporno, a znamo da će nam nakon toga biti lošije?

Recimo, pozitivne stvari koje radimo sebi i drugima daju nam osjećaj zadovoljstva pa ne čudi da im se posvećujemo, no zbog čega barem jednako toliko uživamo u porocima, pitao se David Linden sa Sveučilišta Johns Hopkins pa je nakon istraživanja napisao knjigu Kompas zadovoljstva.

Primjerice, hrana je nužna za preživljavanje, no lako postaje porok što je razvidno iz epidemije pretilosti koja je zahvatila razvijeni svijet.

Ljubav se također lako pretvori u destrukciju, tako da u Japanu čak možete na bolovanje zbog slomljenog srca, a o cigaretama i alkoholu ne treba ni govoriti. 

Kemija ljudskog tijela kriva je za sve, kaže Linden.

Naime, zadovoljavanje potreba bilo koje vrste uzrokuje ispuštanje dopamina, hormona sreće koji se aktivira u trenucima kad doživljavamo neko ugodno iskustvo.

Kako neki definiraju poroke kao trajnu potragu za zadovoljstvom, jasno je da i kocka, heroin ili votka, jednako kao i seks, mogu preplaviti naše tijelo ugodom.

Na taj način navikavamo svoje tijelo na takav osjećaj, povezujemo ga s nekim događajima i želimo taj osjećaj ponoviti, što stvara naviku i, na kraju, ovisnost.

Problem je u tome što i dobre stvari i štetni poroci uzrokuju jednake kemijske reakcije u tijelu, tako da je zapravo jednostavno objasniti zašto netko uporno pije, puši, kocka, drogira se, neumjereno jede ili se smije. Proces je jednak, zato je i oslobađanje od ovisnosti toliko teško.