Vrt Guillerma Fernandeza je spreman, košnice su postavljene. Sad ovaj marketinški stručnjak iz New Yorka smo treba sačekati dolazak 50,000 pčela. „Tako je umirujuće gledati povezanost između pčela i cvijeća", kaže Fernandez. „A ja sam htio učiniti nešto za pčele. Toliko naše hrane ovisi o oprašivanju, čaj jedna četvrtina američkih pčela je uginula. Naravno, sviđa mi se i pomisao da imam vlastiti med i vosak."

Fernandez se tako pridružio sve veće broju njujorčana koji iz hobija postaju pčelari i to odnedavno kako je ta praksa postala zakonitom. Njegova kolonija od 50,000 pčela stiže 8. svibnja (U gradu New Yorku je trenutno oko 600 pčelara). I ostali veći gradovi sada zuje zbog pčela. „pčelarstvo prolazi kroz svojevrsnu renesansu", kaže Norman Careck, znanstveni direktor međunarodne udruge za istraživanje pčela. „Ljudi polako shvaćaju da bi bez pčela ostali i bez omiljenih stvari koje jedemo. Isto tako shvaćaju da je potpuno izvedivo baviti se pčelarstvom u urbanim sredinama, na balkonima, krovovima." Iako službena nacionalna statistika nije dostupna, pčelarske organizacije javljaju o velikim navalama ljudi koji dolaze na početničke tečajeve.

Oni se pridružuju veteranima kao što je Luke Dixon, kazališni direktor koji se u Londonu bavi pčelarstvom posljednjim osam godina. „Kad sam počinjao bilo je gotovo nemoguće držati pčele u gradu jer je ljudima smetala njihova blizina", prisjeća se Dixon. „Ali oni sada čitaju o velikom opadanju njihove populacije i žele pomoći. Odjednom je pčelarstvo postalo chic. Pčelarstvo je nekada bilo samo hobi umirovljeničke gospode. Danas žene predstavljaju polovicu londonskih pčelara, a 50 posto njih je u 20-ima ili 30-ima." Dixon trenutno ima osam kolonija u Londonu, jedna od njih je na vrhu luksuznog hotela koji pak u ponudi ima med tih pčela.

Gradovi bi u biti mogli biti najbolja mjesta za oživljavanje pčelinje populacije koja je u posljednjem desetljeću potpuno desetkovana. Prema riječima Normana Carrecka, urbane pčele u gradovima mogu prosperirati jer su oni puni parkova s cvijećem i biljkama dok su ruralne sredine sve više nalik pustinji za pčele. „Ugodno ih je gledati jer su tako nesebične. Ženke obavljaju sav posao. Zato ih pčelari uglavnom zovu svojim curama", kaže na kraju Fernandez.

Kako početi?

Potreban vam je maleni vrt ili krovna terasa i nešto opreme - košnice, zaštitno odijelo i puhalo za dim. Morat ćete ih kontrolirati sedam mjeseci godišnje i zatim samo po nekoliko sati tjedno.

Sezona pčela počinje u proljeće. Zato se tijekom zime pripremite. Čitajte specijaliziranu literaturu. Nabavka opreme će vas malo koštati, ali zbog toga sigurno nećete bankrotirati. Jednom kad osnujete koloniju više ništa neće biti tako skupo. Započnite tek s nekoliko kolonija da biste proučili njihovo ponašanje i dobili med za obitelj i ostale potrebe.

Činjenice.

• Medonosne pčele mlate krilima brzinom od 11,400 puta u minuti.
• Lete brzinom 24 kilometra na sat.
• Pčele imaju pet očiju.
• Pčele mogu uočiti pokrete između kojih je razmak 1/300 sekunde. Ljudi uočavaju 1/50 sekunde.
• Kad bi pčela ušla u kino bila bi sposobna vidjeti sve i jednu sliku projektiranog filma.
• Afrikanizirane pčele (pčele ubojice) progonit će čovjeka i do 400 metara, ako ne i dalje.
• Jedna košnica sadrži u prosjeku oko 45,000 pčela.

Med nije samo ukusan. On je također i lijek. Stoljećima se koristio za tretiranje ozljeda. Sad se vratio popularniji nego ikad. A sve se više istražuje i u medicinskim krugovima kako ljudima antibiotici više ne pomažu kao nekada.