Najava hladnog rata i zveckanje nuklearnim oružjem od najviših vojnih dužnosnika, u ovom slučaju Rusije, do prije svega nekoliko godina bilo bi posve nezamislivo.

Višegodišnje radikaliziranje svjetskih kriznih žarišta, američke intervencije u Afganistanu i Iraku, sukobi na Bliskom istoku, širenje NATO-a, postavljanje proturaketnih štitova po istočnoj Europi, te na koncu rat u Gruziji, doveli su međunarodne odnose do usijanja.

Europski povjerenik za proširenje Olli Rehn u srijedu je napomenuo da bi ‘Ukrajina mogla biti sljedeći cilj političkih pritisaka Rusije, čija doktrina prema susjedima podsjeća na sukob između blokova’. I ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko potpuno je usvojio zapadnjačku retoriku nazvavši rusko priznanje Abhazije i Južne Osetije ‘prijetnjom miru u cijeloj regiji i Europi’.

Duboko podijeljena Ukrajina Zapadu je daleko značajnija od Gruzije što može ubrzati i njen ulazak u NATO, čemu su se donedavno protivile mnoge članice, poput Njemačke. S druge strane, Vladimir Putin nakon pobjede u Gruziji ima psihološku prednost. Sada sve ovisi o njegovoj procjeni što može dobiti, a što izgubiti destabilizacijom Ukrajine.