Barack Obama je 2009. prisegnuo za predsjednika. To je bilo prije samo osam godina, ali se čini da današnji svijet nema sličnosti s tadašnjim. Ako se želi napraviti procjena Obaminog učinka, onda se mora imati u vidu kakva su bila vremena u kojima je on stupio na dužnost predsjednika. Tako postaje jasno da se puno toga promijenilo, ali i da globalno okruženje nije bilo manje prijeteće nego što je to u ovom trenutku.

"Obama je postao predsjednik u najtežem trenutku od vremena Franklina D. Roosevelta", smatra profesor Iwan Morgan s University Collegea u Londonu. "Sjedinjene Američke Države su se nalazile pred najvećom recesijom od vremena velike depresije i vodile su dva rata u svijetu. Bilo je to jako teško naslijeđe", kaže profesor Morgan. Otežavajuće je bilo i to što je Obama bio suočen sa zaoštrenom političkom polarizacijom u vlastitoj zemlji i Republikanskom strankom, čiji je jedini cilj bio da ga onemogući u radu i skine s dužnosti predsjednika.

Ekonomska politika

Obami je uspjelo nakon teške financijske krize i krize banaka 2008. sačuvati zemlju od sunovrata u veliku depresiju i to je njegov osobni uspjeh. To se danas, međutim, lako zaboravlja, smatra profesor amerikanistike Desmond King sa Sveučilišta u Oxfordu. Kao odgovor na neposredne posljedice financijske krize Obami nije uspjelo samo odlukom Kongresa legitimirati najveći program financijske podrške u američkoj povijesti, već mu je uspjelo provesti i najveći zakon za reguliranje financijskih tržišta (Dodd-Frankov zakon), kako u budućnosti ne bi moglo doći do sličnih neregularnosti i potresa.

Trump bi mogao anulirati dobar dio Obamine ostavštine ali "ono što je Obama uradio da bi SAD sačuvao od katastrofa ostaje", kaže profesor David Sylvan sa Sveučilišta u Ženevi. Jedna od takvih katastrofa je bila i financijska kriza. Obamina je zasluga što se pobrinuo da se SAD oporavi od velike ekonomske krize 2007/2008", dodaje Sylvan.

Unutarnja politika

Obamin najvažniji unutarnjo-politički uspjeh bila je reforma zdravstva - Obamacare. "To je njegova ostavština", kaže King. "On je uspio izboriti se za zdravstveno osiguranje koje bi imali svi Amerikanci. Slični pokušaji mnogih njegovih prethodnika su propali. Zahvaljujući Obami milijuni Amerikanaca su dobili zdravstvenu zaštitu, koju ranije nikada nisu imali. To je najvažnija socijalno-politička mjera u SAD-u od 60-tih godina", kaže Morgan.

Obamacare mogla bi biti prva politička žrtva Donalda Trumpa i Kongresa u kojem dominiraju Republikanci. Oni su najavili da će suspendirati najveći Obamin unutarnjo-politički projekt, koji su od početka nastojali suzbiti.

"Vjerujem da je najveći unutarnjo-politički propust Obaminog predsjednikovanja rastući pad blagostanja", kaže Morgan. Obama je doduše prepoznao taj problem, ali ga nije mogao riješiti, što je konačno dovelo do uspona Trumpa.

Vanjska politika

Svi naši sugovornici-politolozi smatraju da je najvažnije vanjsko-političko dostignuće Baracka Obame bio sporazum o atomskom programu s Iranom. Oni isto tako misle da će taj sporazum torpedirati Trumpova administracija. Obamino odbijanje sudjelovanja u ratu u Siriji moglo bi biti jedno od dva njegova trajna uspjeha koji će ostati i koje čak ni Trumpova vlada neće revidirati, jer "jako je malo onih koji bi sada željeli vojnu intervenciju u Siriji".

"Ne uvlačiti SAD u rat", tako oksfordski profesor King sumira Obaminu vanjsko-političku ostavštinu, "jer Amerika je navikla voditi ratove i biti uvučena u njih, tako da je enorman učinak bio zapravo odoljeti ratu". King dodaje da mnogi smatraju da je to bila greška, ali nakon dugo vremena Obama je bio jedini predsjednik kojem je uspjelo zaustaviti stalno pogibanje mladih američkih vojnika na stranim ratištima.

Londonski profesor Morgan pojašnjava da je filozofsku bazu za Obaminu vanjsku politiku činila spoznaja o ograničenosti američkog utjecaja, ali i pomicanje prioriteta s Europe na Bliski i Srednji istok sve do Azije. Obaminu vanjsku politiku Morgan smatra "pesimističnom". Kada su u pitanju "ograničene mogućnosti američkog utjecaja", tu će Trump imati sasvim druge poglede nego što ih je imao Obama. Upravo zato što Obama ništa nije uradio u Siriji, taj je politički vakuum mogla popuniti Rusija. Rezultat svega je da je Rusiji po prvi put od 70-tih godina prošlog stoljeća uspjelo pojaviti se u toj regiji kao veliki igrač.

Odnos prema afroamerikancima

Bez obzira što Trump i njegovi kongresmeni iz reda Republikanske stranke budu uradili s Obaminim naslijeđem, Obama je već osigurao posebno mjesto u povijesti kao prvi predsjednik SAD-a afričkih korijena. Ta činjenica je vrlo važna, napominje profesor King, i do toga nikada ne bi moglo doći da nije bilo promjena, koje je ostvario američki Građanski pokret za ljudska prava, koji je djelovao šezdesetih godina 20. stoljeća.

Rasni odnosi se tijekom Obamine vladavine nisu poboljšali, već su se čak pogoršali, smatraju ovi stručnjaci, i to zato što je izbor predsjednika koji nije bio bijelac doveo do stvaranja rasistički obojenog pokreta protiv Obame. "Samo nekoliko mjeseci nakon Obaminog dolaska na vlast jedan nacionalni pokret počeo je s agitacijom protiv Obame - Tea-Party", kaže King. Istovremeno su iznesene sumnje i postavljeno pitanje, je li Obama uopće rođen u SAD-u i ima li uopće pravo biti izabran za predsjednika.

To se, kaže Morgan, odrazilo na izbore 2016. godine. "Smatram da je jedna vrsta kompleksa niže vrijednosti kod bijelih Amerikanaca s obzirom da činjenicu da je na vlasti crni Amerikanac povećala probleme koje je imala Hillary Clinton. Prvi crni američki predsjednik, pa prva žena u Bijeloj kući - to je Amerikancima bilo jednostavno previše. I onda su izabrali Trumpa", zaključuje profesor Morgan.