Teška vremena izvlače iz nas ono najbolje.. ali i najgore, što se ne smije zaboraviti. Kome je sad do zdrave hrane i vježbanja kad je skoro pola milijuna ljudi na minimalcu, u (samo)izolaciji, a mnogi od nas su izgubili puno u potresu (neki i sve)...

No, unatoč svemu tome, sigurno je da bismo željeli živjeti duže i kvalitetnije, no kako to postići? Jesu li ključni prehrana, tjelovježba i dobar san ili dugovječnost ima više veze s nefizičkim čimbenicima, poput socijalne podrške ili održavanja osjećaja svrhe kasnije u životu?

Nova studija objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences sugerira da nefizički čimbenici mogu biti važniji, nego što se mislilo. Naime, tim istraživača pod vodstvom dr. Lewine Lee s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Bostonu otkrio je čvrstu poveznicu između optimizma i dugovječnosti - odnosno života nakon 85. godine.

Lee i njezin tim usporedili su podatke procjene optimizma s dobi i smrtnosti sudionika, kao i dodatne medicinske, psihološke i demografske podatke. 

Otkrili su da muškarci i žene koji pokazuju viši nivo optimizma dulje žive.

Uspoređujući žene koje su postigle najbolji rezultat na ljestvici optimizma s onima koje su postigle najlošiji, istraživači su izvijestili o približno 15% razlike u dugovječnosti. Sličan obrazac rezultata nađen je kod muškaraca. Izrazito optimistični muškarci živjeli su otprilike 11% duže od pesimističnih muškaraca.

Zatim su znanstvenici potražili uzroke. Ispitane su dvije mogućnosti. Jedna od mogućnosti, prema istraživačima, jest da se optimistični ljudi imaju tendenciju živjeti zdravije i brinuti o sebi, što rezultira kvalitetnijim i duljim životom. Drugi objašnjenje bi bilo da je optimizam dovoljan sam po sebi za promicanje dugovječnosti.

"Naši rezultati ukazuju na to da optimizam može biti važan psiho-socijalni čimbenik u promicanju zdravog starenja", stoji u zaključku studije.