Svijet sa zebnjom ide u susret današnjem danu - Sjedinjene Američke Države biraju novog predsjednika. A mogućnost da Donald Trump skupa sa suprugom Melanijom i drugim članovima svog obiteljskog poduzeća useli u Bijelu kuću ostaje do kraja realistična. Već i sama mogućnost za takvo nešto je uznemirujuća. Kako se to moglo dogoditi? Što se događa s Amerikancima kada bi, na još uvijek širom svijeta najmoćniju političku funkciju, mogli izabrati muškarca bez ikakvog političkog iskustva?

Obama ostavlja ogromne zadaće

Pritom su zadaće koje predsjednik Obama ostavlja svojoj nasljednici ili nasljedniku ogromne. Kako na unutarnjopolitičkom planu, tako i na vanjskopolitičkom: nova reforma zdravstva nije dovršena, obrazovni sustav i infrastruktura su u mnogim dijelovima zemlje u katastrofalnom stanju. Sirija je samo jedan primjer koliko je opasan vakuum koji nastaje kada se svjetski policajac SAD povuče i nitko osim Rusije nije spreman popuniti prazninu, a SAD ni od Europe ne dobiva vojnu podršku na kojoj je Obama izgradio svoju strategiju suzdržanosti.

Sada je još uvijek veća vjerojatnost da će na koncu pobijediti Hillary Clinton. Njezina prednost se može smanjiti, ali ona još uvijek postoji i zahvaljujući posebnosti izbornog sustava ona ima važnu prednost zahvaljujući sigurnim glasovima svojih birača.

Pa ipak već sada je, neovisno od rezultata izbora, jasno da će na kraju ovog sramotnog spektakla postojati samo gubitnici. Proteklih mjeseci se SAD pretvorio u zemlju koja je obilježena teoretičarima zavjera i demagozima. To ima puno veze s Donaldom Trumpom. Čovjekom koji s politikom uopće nema veze. Ali posjeduje retoričku sposobnost da brige pretvori u mržnju, strah od gubitka u neprijateljstvo prema strancima i nesigurnost u fantazije o svemoći. I pri tome postavi sebe na scenu kao jedinog mogućeg spasitelja. To je klasični recept za uspjeh koji koriste demagozi.

Biznismen kojeg zanima samo vlastiti profit

U skladu s tim ljudi širom svijeta svoju frustraciju i očaj zbog stanja u kojem se nalaze Sjedinjene Države fokusiraju na Trumpa, oni u njemu vide krivca zbog toga jer je ova zemlja na najboljem putu da postane zemlja kojom je nemoguće vladati.

Brutalni dvoklasni sustav

No to nije točno. Barem ne u političkom smislu. Jer Trump do sada nije političar koji se po definiciji angažirao za opće dobro. I kojega se okrivljuje zbog toga jer to ne čini. Trump je biznismen. Shodno tomu njega zanima samo njegov vlastiti profit. Tako je stvorio svoj biznis nekretninama. Tako se dokopao nominacije u Republikanskoj stranci za predsjedničkoga kandidata. I s tim držanjem će na kraju možda čak useliti i u Bijelu kuću.

Jesu li dakle Amerikanci i Amerikanke samo krivi jer ih je lako zavesti, jer su previše glupi da proniknu u stvarne interese Donalda Trumpa? I to je pogrešno. Onaj tko je proteklih mjeseci otvorenih ušiju pokušao putovati zemljom mogao je čuti brojne pristaše Donalda Trumpa koji imaju dobre razloge za svoj izbor. Onaj tko napusti zanosne metropole doživljava mnogo jada u ovoj zemlji neograničenih mogućnosti. On susreće ljude koji žive u oronulim siromašnim četvrtima. Stare i bolesne koji strahuju za svoj svakodnevni život. Djecu koja od rođenja teško da imaju šansu u ovom dvoklasnom sustavu.

I to nije sve. Objavljivanje hakiranih računa elektronske pošte proteklih tjedana potvrđuje upravo ono zahvaljujući čemu Trump mjesecima uspijeva postići uspjeh za sebe, autsajdera. To pokazuje koliko je Demokratska stranka korumpirana, koliko je usko povezana s Clintonovima koji su sa svom svojom moći uspjeli zaustaviti kandidate koji su se zaista zalagali za stvarnu demokratsku obnovu.

Odvajanje od baze

U ovoj sudbonosnoj godini se osvećuje to što je politički establišment arogantno orijentiran na samog sebe. Republikanci su upali u svoju politiku blokade toliko da im je bilo potpuno svejedno mogu li hitne odluke biti donesene ili ne. U svojoj odvojenosti od baze oni dugo vremena Donalda Trumpa nisu uzeli za ozbiljno i morali su u konačnici nominirati kandidata koji će, moguće je, stranku podijeliti. Jer i ako Donald Trump na kraju izgubi, milijuni njegovih pristaša neće nestati. Oni će spriječiti svaki pokušaj da se s vladom Clintonove sklope razumni kompromisi - izvan stranke, ali i unutar političkih institucija. Također na vidiku nema osobe u Republikanskoj stranci, koja bi bila lider i koja je dovoljno jaka da kanalizira razočaranje i bijes. Potpuno je otvoreno pitanje na koji način republikanci misle ostati sposobni za političko djelovanje.

Shodno tome Hillary Clinton u slučaju pobjede unatoč svom političkom talentu i svim svojim iskustvima teško da će imati mogućnosti za upravljanje. I zbog toga jer, drugačije nego što se dugo nadala, u oba doma Kongresa neće osvojiti većinu da bi zaista mogla vladati. Sve to je katastrofa. Za ljude ovdje u SAD-u. Ali i za ostatak svijeta koji treba Ameriku koja funkcionira.