Slikar Vladimir Vrljić Ankin, istaknuti je suvremeni hrvatski likovni umjetnik, autor je impresivnog opusa ulja i akrila, izlagao je na nizu zapaženih samostalnih izložbi. I danas je aktivan, svakodnevno slika u atelijeru.

Atelijer je u samom središtu grada. Ne smeta Vam buka?

-Ne, ovdje je divno. Super. Uživam slikati u atelijeru. Rano kada dođem, oko sedam sati, nema nikoga, izvrsno vrijeme za slikanje.

Slikate svaki dan?

-Slikam baš svaki dan. Kontinuirano slikam. Počinjem ujutro, pa cijeli dan.

Nema naznake umora, zasićenja, nedostatka ideja?

-Ne, nimalo, još sam žedniji slikarstva nego prije. Što se tiče ideja, nema problema. Čim stanem ispred štafelaja, ispred praznog platna, pojavljuju se ideje, jedna za drugom. Razmišljam, skiciram. Tako i navečer, razmišljam, skiciram, pripremam za ujutro akvarele, akrile, crteže, sutradan slikam u ulju, po ciklusima.

Nedavno ste izlagali uspješno u Likovnom salonu Vladimir Becić u Slavonskom Brodu.

-Da, izložba pod nazivom Paleta planeta s ciklusom krajobraza i ciklusom Kupača.

U posljednje vrijeme intenzivno ste radili tri nova ciklusa. Najprije krajobrazi.

-Za mene krajobraz nije ono što vidim nego ono što zamišljam. U pejzažu zamišljam Arkadiju, neuništenu ljepotu, gdje nema ni kućice ni čovjeka. Moja je Arkadija apsolutna ljepota. Arkadija je nastala u okviru ciklusa Paleta planeta. Ljepota planete. To su bile slike koje sam izložio u Slavonskom Brodu.

Nakon toga sam krenuo s Kišama nebeskim, pod nazivom Magonia, carstvo oblaka.

Nakon ciklusa kiša prešao sam na vode, odraz i lom svjetlosti.

Što je ključno u Vašem pristupu u ciklusu krajobraza?

-Ja pejzaž doživljavam iznutra, na svoj način, uronim u njega.

Što je ključno u Kišama?

-Slučajno sam došao do tih slika. Jedan krajobraz sam napravio s oblakom punim kiše. Kiša je pala na mokro tlo a onda sam to mokro tlo pretvorio u vode. Upravo radim na motivima jezera, s odrazom u vodi.

Je li došlo do određenih promjena u koloru. Vaš je kolor bio doista žestok.

-Kolor se poprilično ugasio. Pojavio se mirniji ton. Počeo sam obožavati sive tonove, miješam ih i povremeno akcent žešće boje.

Slikar Vladimir Vrljić Ankin vrhunski je pejzažist u aktualnoj hrvatskoj likovnoj produkciji, strastveno slikajući stvara djela vrhunske kvalitete s duboko doživljenim motivima prostora, u kojima se gotovo i ne opaža nazočnost čovjeka, priroda je posve izvorna, ponegdje uz značajnu prisutnost vode, smirenih ili narogušenih vodenih tokova, jezera, natura izmjenjiva tek s prolaskom godišnjih doba.

Izniman ugled Vrljić je stekao predano radeći i ostvarujući sjajne rezultate na obimnom ciklusu pejzaža, krajolika stvarnih i nestvarnih, izuzetno koloristički kreiranih.

Taj predivni svijet prepun prirodnih zvukova, mirisa, boja rasprostire se pred našim očima na brojnim slikama ovoga umjetnika, gotovo nas pozivajući da zakoračimo nepovratno u njihova prostranstva.

Pred nama arkadijski prostor očuvane i neizmijenjene prirode, različitih karakteristika i izgleda, živopisan i jednostavno lijep, privlačan svakom oku i pogledu.

Stvarno nestvarni fragmenti prirode u ciklusima Vladimira Vrljića Ankina žive svoje besmrtne živote, zabilježeni nadahnutom gestom senzibilnog umjetnika na platnima, u ulju i u sjećanju .

Impresije Vladimira Vrljića Ankina o svijetu koji ga okružuje, o bojama koje gospodarare svijetom, o svjetlu na njegovim slikama, ostaju trajno zabilježene na brojnim platnim, u nizu sjajnih ciklusa kao pamćenje umjetnika i čovjeka o vremenu u kojem je živio i stvarao.

Vrljić slika vrlo emotivno, iskreno, portretirajući pojedine fragmente našega svijeta, ukazujući i na privlačnost i ljepotu ali i na izrazitu opasnost gubitka ovakovog prirodnog okruženja jer tko zna koliko dugo ovakav svijet može trajati?

Kompleksne impresije ovoga slikara izuzetan su doprinos likovnoj umjetnosti, njegovo doživljavanje prostora u kome živi, u kome diše iznimno je, iskreno i nadahnuto djelo čovjeka i umjetnika današnjice.