U zagrebačkom Studentskom centru, u utorak, 11. studenog otvaraju se dvije izložbe u 19 sati. U Galeriji SC, u sklopu projekta Oni dolaze... predstavit će se umjetnik Mateo Sito s izložbom  Kapela Jadran film,  a u Kiosku SC (prostoru na istočnom ulazu u SC) otvara se izložba umjetnice  Lare Ane Kulenović  Krov moje kuće.

Izložbe pogledajte do 22. studenog, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati osim u pon. 17. 11. i uto. 18. 11. kada je Galerija SC zatvorena, uoči i na dan državnog blagdana Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

GALERIJA SC

Mateo Sito

Kapela Jadran film

U središtu rada Matea Sita nalazi se ideja prijenosa i slojevitosti. Kapela Jadran film proizlazi iz istraživanja koje autor naziva arheološko slikarstvo - slikarske metode koju sam razvija, a u kojoj se slika ne gradi, nego oslobađa iz površine. Proces započinje primjenom PVAc ljepila tip D1 proizvođača Karbon Zaprešić i platna koje u dodiru s podlogom odvaja njezine slojeve - boju, prašinu, drvo, žbuku - i prenosi ih u obrnutom redoslijedu. Svaki prijenos bilježi vrijeme, materijal i slučajnost. Ključni trenutak u razvoju metode dogodio se iz svojevrsne namjerne pogreške. Sito je, sluteći da je ljepilo pokvareno, promijenjenog kemijskog sastava i oslabljenog veziva, odlučio isprobati njegova svojstva. Upravo je ta izazvana slučajnost omogućila da se slojevi odvoje i otvorila prostor za daljnje istraživanje.

Umjetnik svoju metodu razvija tijekom boravka na Jadran filmu, prostoru koji je nakon potresa 2020. godine privremeno postao atelje studentima zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti. Upravo tamo Sito prepoznaje potencijal poda kao vizualno zanimljive površine. U Galeriji SC prenesena slika poda lebdi na stropu iznad posjetitelja, kao obrnuti otisak prostora u kojem je rad nastao. Na bočnim zidovima niz od četrnaest sondi bilježi proces prijenosa i istražuje mogućnosti same metode arheološkog slikarstva, dok Torinsko platno s otiskom štafelaja stoji na zidu suprotnom od ulaza u galeriju.

Kroz metodičan pristup i eksperimentiranje, Sito pronalazi slikarsku gestu u samom činu prijenosa materijala. Arheološko slikarstvo tako ne traži motiv, već ga oslobađa iz podloge, odnosno "kreira umjetničko djelo koje u sebi nosi povijest vlastite proizvodnje, gdje je proces jednako važan kao i rezultat, to jest, afirmira proizvodnju djela kao temeljni nositelj značenja". Kapela Jadran film nije nužno metafora duhovnog prostora, već funkcionira kao prostorni palimpsest: slojeviti zapis vremena i rada koje umjetnik kroz materijal, prenosi u novi kontekst. (predgovor, Marta Agičić)

BIOGRAFIJA

Mateo Sito (Đakovo, 24. listopada 2001.) diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje je stekao akademski stupanj sveučilišnog magistra slikarstva. Sudjelovao je na skupnim izložbama među kojima se ističu Definiranje perspektive (Galerija kraljice Katarine Kosača, Mostar, 2024.), Bengalska noć: interpretacija drugog i drugosti (Apoteka, Vodnjan, 2024.; Galerija 112, Zagreb, 2025.) te Matrice: Tijelo (Galerija SC, Zagreb, 2025.). Godine 2025. ostvario je svoju prvu samostalnu izložbu Za odmor od radova u Galeriji Karas u Zagrebu. Živi i radi u Budrovcima.

____________________________________________________

KIOSK SC

Lara Ana Kulenović

Krov moje kuće

Ja se svog krova više ne bojim jer nemam izbora - bojat ću ga se kada, i ako, ga ikada budem imala.

- Lara Ana Kulenović

Rad Krov moje kuće Lare Ane Kulenović polazi od osobnog iskustva života pod krovom od azbesta, materijala koji u sebi sabire naslage prošlosti i trajnu prisutnost opasnosti. Iz te svakodnevice, zajedničke mnogima koji žive u naslijeđenim, nedovršenim domovima, umjetnica gradi instalaciju o domu i njegovim složenim vezama s vlasništvom, nasljeđem, odgovornošću i nemoći da ih održimo ili preoblikujemo.

Prostorna instalacija, koja se sastoji od krovišta izrađenog od preostalih azbestnih ploča obitelji Kulenović i 3D modela obiteljske kuće, tvori dokument društvene stvarnosti: nemogućnost promjene i stalno pregovaranje između potreba i mogućnosti. Model kuće, postavljen na rotirajuću platformu, podsjeća na arhitektonske vizualizacije budućih domova, no u njemu nema budućnosti. Rotacija ne vodi prema napretku, već beskrajno kruži oko istog pitanja: je li promjena moguća unutar struktura koje je onemogućuju?

Rad promatra dom ne kao ideal sigurnosti, nego kao prostor ograničenja, u kojem se isprepliću ekonomska, ekološka i emotivna dimenzija stanovanja, između nasljeđa koje obvezuje i nemogućnosti da se ono popravi, te između straha od problematičnog krova i navike života pod njim. Azbestne ploče, prenesene iz obiteljske kuće u galerijski prostor, stvaraju novu vrstu izloženosti, premještajući rizik iz privatne u javnu sferu. Instalacija se u Kiosku postavlja kao prostor unutar prostora. Publika sama odlučuje hoće li ući pod krov ili ostati na sigurnom, izbor koji u stvarnom životu rijetko ovisi o pojedincu.

Krov moje kuće istražuje izazove svakodnevnog života, materijale koji postaju simboli nejednakosti i tanku granicu između zaštite i zarobljenosti. U prostoru koji je i sklonište i prijetnja, umjetnica dijeli iskustvo življenja unutar sustava koji se raspada, a pod čijim krovom i dalje moramo disati. (predgovor, Iva Jurić)

BIOGRAFIJA
Lara Ana Kulenović (2000.) je multimedijalna umjetnica koja živi i djeluje u Zagrebu te čiji se rad oslanja na iskazivanje osobnih emocionalnih iskustava kroz fizičke manifestacije u objektima i instalacijama. Materijali koje koristi usko su povezani s konceptom rada, ako ne i ključan dio istog. Izlagala je na dvije samostalne i više skupnih izložbi u Hrvatskoj.