"Close your eyes so you dont feel them, They dont need to see you cry I cant promise I will heal you, But if you want to I will try..."Robbie Williams-Eternity

"Zatvori oči tako da ih ne osjećaš, Ne trebaju te vidjeti da plačeš, Ne mogu obećati da ću te izliječiti, Ali ako želiš ja ću pokušati...."Robbie Williams-Eternity

Sanjam li? Zar opet? Kad ću prestati biti sanjar? Držim oči zaklopljene da se ne vide moje suze?

Snovi, mašta su moja svakodnevica, do kada? Pitam se, postoji li nešto drugo?

Ne, ne sanjam, tvoja su dva oka uperena u mene, dvije varnice. Sijevaju, srdito. Ljut si, ne znam zašto. Pokušavam shvatiti. Jeza me uhvatila, neugoda, tijelo ukočilo, krv se sledila. Što je sada? I gledam s strahom, mrštiš se. Onako iz čista mira kažeš, dolazim. Ne mogu više biti bez tebe. Onda pitaš zašto ti ne vjerujem, zašto sam sumnjičava. Naljutilo te što sam htjela prekinuti besmislenu komunikaciju. A kako da ti objasnim jer ne vodi ničemu, udaljenost nepremostiva. Gledam te i upijam nervozu i nemir, lagano se topim. Kao oluja si se pojavio, žestoka ljutnja, svaka druga riječ je bila " a zašto?"

Zašto me ostavljaš? Imaš drugoga?

Što sam skrivio? Zašto?

Želim biti uz tebe! Živjeti s tobom, sve s tobom!

Kako da dokažem ozbiljne namjere? Volim te! Dolazim!

Pitanja tvoja se nižu, ne prestaješ govoriti, uzbuđen si, ranjen. Gledam nijemo tvoju reakciju, suze su zastale, zamaglile su mi se oči, tvoje emocije su probile barijere koje sam postavila.

Htjela sam okončati sve, sasjeći, obrisati, vratiti moj neprocjenjivi mir koji je nestao, vratiti se u sigurnost svoje puževe kućice. Ali, nije to tako lako, ni malo. Naprosto , zarazio si me, zainteresirao, osvojio me na poseban način koji ne znam objasniti. Jednostavno si u meni i kružiš i dišeš sa mnom. Na svakom si koraku, želim dijeliti sitne male životne radosti s tobom. Želim voljeti i biti voljena, iskreno, bezuvjetno, vječno.

Pokušavam biti blaga, gledam te i ne znam što reći. Izrekoh samo dobro, dođi, čekam te. Odakle mi snage i ideja da tako što kažem? Nikada nikome nisam dozvolila da kroči u moj dom, nisam nikoga željela vidjeti blizu sebe. Nisam dozvolila zagrljaje, kontakte, sama, uvijek, jer ne trpim laži i neiskrenost. Godinama tako, ne želim svoju ravnotežu poremetiti, ugodu koju sam stvorila. Neku sigurnost i rutinu. Prekidamo razgovor jer ne znam što bih rekla, zamišljena sam, povlačim se po stanu i tražim odgovore. Puštam glazbu i sjećanja naviru ali tvoja prisutnost je jača od bilo koje uspomene. Vidim te kraj sebe, osjećam da je moje mjesto uz tebe.

Kava je ono što trebam sad, odmah, da se razbistrim. Što se to sa mnom događa?

Odzvanjaju mi tvoje riječi, pokušavam uloviti njihovo drugo značenje, nema ga, dolaziš i to je to. Dobro, pristala sam a sad me panični strah hvata.

Život je velik i veći od svega što mogu zamisliti i nemam tu što govoriti, uviđam beskonačnost ispred. Trebam prihvatitizajedništvo, pomiriti se s mnogim novim činjenicama. I nema mjesta više za samoću u mom životu, gotovo, dosta, točka, kraj. Dva jastuka, dvije šalice, dva tanjura, maženje, ugađanje, poljupci, zagrljaji, toplina, duge šetnje....radujem se.

Sati i dani prolaze, sanjam hodajući, lebdim, toplina, drugi osjećaj slobode u meni, sretna, ushićena. Nezamislivo ali osjećam tvoju blizinu, gubim se, osjećam tvoju toplinu, pratiš me u korak, nježno grliš, uvlačiš me u svoje okrilje, tvoje ruke su toliko tople. Nemam što govoriti, nemam što misliti, odlazim u krevet, omamljena tvojim očima, osmjehom, liježem, zaklapam oči, nastavljam san. Ti si moj san, koji čekam dugo da oživi i zaživi.

Lagana glazba "holding back the years ... Simply Red"... mi odzvanja i postajem svjesna, pa ja se suzdržavam, zadržavam godinama, sputavam se, zastajem, ne živim...

Ne dozvoljavam si disati i kad mogu, biti voljena, biti mažena i pažena. Suze uvijek, postale su moj zaštitni znak, suhe, koje peku, ne vide se a žare i uništavaju sve, razaraju. Prozvala sam ih nebeske suze jer sam se okretala nebu i tražila pomoć. Tražila sam ruke koje će me odvesti iz tame i samoće, iskrene i tople. Nisam pronalazila odgovore, spuštala bih glavu, pognuta danima lutala, vjerujući da će moje suze ostaviti trag u nebu. Nadala sam se, molila, za iskrenost, nježnost, obostrano poštovanje. Nisam odustajala, nisam stala, nisam popuštala nasrtljivcima, Dobit ću odgovor kad tad, moj san mora oživjeti. Do tada sama čekam, nedirnuta.

I sad se pitam zašto? Odakle taj strah i sumnja u meni? Preda mnom stojiš, odrastao zreo muškarac, nedvosmisleno daješ do znanja da me želiš uz sebe.

Govoriš mi : " želim ženu i partnera, ženu kojoj mogu vjerovati, ženu punu razumijevanja, brižnu i vrlo lojalnu ženu, ne budi previše sumnjičava, odgurnut ćeš pravu osobu svojim ponašanjem. Kako ćeš znati kada ju imaš?"

Zgodan, šarmantan, karizmatičan, s posebnim smislom za humor. Jednostavno prekrasan, znaš što hoćeš. Gledam te i skrivam svoje želje, pronalazim svoje mane i guram te od sebe, u pravu si, vidim. Samoobrana proradila, još ožiljci postoje od laži i prijevara. Nema druge. Ostavimo prošlost, teret koji nikada više ne želim na svojim leđima ni osjetiti. Razmišljam i analiziram, samu sebe pitam i odgovaram. Nisu svi jednaki, nisu svi bez srca i duše, besćutni. Prošli smo teško razdoblje, svi ponekad plačemo, osjećamo se sami, teško nam je, dani su dugi, noći sve duže. Dani su jednolični bez radosti i sreće, otužni, sivi, bezbojni. Kako je meni, tako je i tebi. Pronašli smo se, jesmo li?

Nastupilo je vrijeme, promjene moram prihvatiti.

Sad trebam zaboraviti sve i krenuti dalje, kročiti k tvojim pruženim rukama. Posebno ne smijem ispustiti ljubav koju naslućujem, ne dozvoliti si nepromišljenost i izgubiti te, koji si zauzeo mjesto u meni,postao dio moga bića. Prisutan posvuda, kolaš i pojavljuješ se kao maleni leptirići, iznenada zatitraš, bljesneš. Osmijeh mi uvijek izmamiš ma gdje god bio. Priznajem, jer nema mi druge, sad se vjerojatno smiješ, na moje priznanje.

Odlazim u krevet, godinama pust, sama u njemu. Tonem u san, osjetim tvoju toplinu, dah, meškoljiš se kraj mene i gledaš kako spavam. Prstima lagano prelaziš po kosi, uz uho do oka, obraz, nos, usne, vrat, prsa, grudi... sve teže diišem, tebe zabavlja moj nemir i nastavljaš se igrati sa mnom. Okrećeš me, naslanjaš na mene, pripijaš cijelom dužinom, tvoja toplina me opušta. Tvoj dah mi lebdi, tvoj miris mi para nozdrve, tvoji treptaji i vibre dolaze do svakog dijelića mene, stapamo se. Opuštaš me. Sanjam li? Osjećam sigurnost i toplinu, naliježem na tebe, ruke mi postaju nemirne i kružim po sebi. Lagano opipavam puls svoga srca, udisaja, ne znam dali sanjam ili ne. To je zvuk tvoje duše, mir se uvlači u mene, jer gdje god da si ti, čujem zvuk tvoga srca. Toliko si daleko od mene, a opet tu, osjetim te, postigli smo vječnost. Ruke kruže, upravljaš njima, toplina struji, tvoje tijelo osjetim, tu si, da, nježan, brižan, škiljiš plamenim varnicama, magija ... osmjeh ti ne silazi s lica. Diram si grudi, osjećam tvoju težinu na sebi, okrećem se i tražim te, kružim do međunožja i osjetim tvoje poljupce, ruke na bedrima, sve teže dišem, ne želim kraj, dobro znaš kako sa mnom, koliko sam luda za tobom, koliko mi nedostaješ, koliko te želim. Previše vreline nadire, osjećam svu tvoju energiju, kružiš u meni, ispunjavaš svaku poru, tvoja sam. To znaš, ljubiš me, tonem u dublji san. Bio si još jedan moj san, dao si mi što sam trebala, nadam se da ćeš pronaći vječnu slobodu, jer meni si dao, vječni osjećaj tvoga prisustva.

Ljubav nije odluka, to je osjećaj. Ako bismo mogli odlučiti kada i koga voljeti, tada bi život bio mnogo jednostavniji, ali onda manje magičan. Kako si mi ono rekao? "Imam srce i to je istina, ali sad je otišlo od mene do tebe, pa se brini za to, baš kao i ja, jerja nemam srca a ti imaš dva."

Ljubav znači davati toplinu, a ne ugušiti drugoga. Ljubav znači biti vatra, a drugoga ne spržiti. Ljubav znači biti svjetlo, kojim jedno drugo ne zasljepljuje. Ljubav znači biti blizu jedno drugomu, a ne posjedovati

I što sada?

Ako bih ti rekla da te volim, pomislio bi da nešto nije u redu sa mnom. Nisam žena s puno lica, imam samo jedno a to je zaljubljena žena koja osjeća da je voljena.

Više priča pronađite na blogu Lily Laum