Teorije zavjera su prisutne stoljećima, ali u doba interneta i društvenih mreža njihovo širenje postalo je brže i intenzivnije nego ikada prije. Pitanje koje često postavljamo jest - kakvi su to ljudi koji ih najčešće šire? Iako ne postoji jednostavan odgovor, istraživanja iz psihologije i sociologije otkrivaju određene obrasce.

1. Ljudi s niskom razinom povjerenja u institucije
Jedan od najuočljivijih čimbenika je nepovjerenje prema državnim institucijama, znanstvenim organizacijama i medijima. Osobe koje osjećaju da su političari, liječnici ili novinari „korumpirani" ili da skrivaju istinu sklonije su prihvatiti alternativna objašnjenja događaja, pa čak i kada za njih nema čvrstih dokaza.

2. Oni koji traže jednostavna objašnjenja za složene probleme
Veliki globalni događaji, poput pandemija, ekonomskih kriza ili ratova, često su kompleksni i nemaju jednoznačne uzroke. Neki ljudi se osjećaju sigurnije kada mogu pronaći „skrivenu ruku" ili „glavnog krivca", umjesto da prihvate neizvjesnost i složenost stvarnosti.

3. Ljudi s izraženom potrebom za osjećajem posebnog znanja
Postoji psihološki koncept koji se naziva „need for uniqueness" - potreba da se osjećamo posebnima ili pametnijima od većine. Teorije zavjera nude upravo to: iluziju da pripadamo maloj skupini onih koji „znaju istinu", dok su svi ostali „zaslijepljeni".

4. Oni izloženiji eho-komorama na internetu
Algoritmi društvenih mreža često korisnicima prikazuju sadržaj sličan onome što su već gledali ili lajkali. Tako nastaju eho-komore - online okruženja u kojima se ista ideja ponavlja i učvršćuje, bez ozbiljne provjere činjenica. Ljudi u takvim krugovima lakše i češće dijele teorije zavjera, jer ih doživljavaju kao općeprihvaćene istine.

5. Osobe koje doživljavaju život kao kaotičan i nepravedan
Psihološka istraživanja pokazuju da ljudi koji osjećaju manjak kontrole nad svojim životom imaju veću sklonost vjerovati u zavjere. Vjerovanje da postoji skriveni plan može paradoksalno pružiti osjećaj reda - čak i ako je taj plan zlonamjeran.

6. Politički i ideološki motivirani pojedinci
Neke teorije zavjera nastaju i šire se kako bi podržale određeni politički narativ ili oslabile protivničku stranu. U tim slučajevima, motiv nije samo vjerovanje nego i aktivna propagandna strategija.

Sve u svemu, ljudi koji šire teorije zavjera nisu nužno neobrazovani ili „lakovjerni", nego često reagiraju na psihološke i društvene potrebe - potragu za sigurnošću, pripadanjem i smislom. Međutim, problem nastaje kada se takve ideje počnu širiti bez kritičkog promišljanja i provjere izvora, što može dovesti do širenja dezinformacija i stvaranja nepovjerenja u društvu. Kritičko razmišljanje, medijska pismenost i otvoren dijalog najbolji su alati za smanjenje utjecaja teorija zavjera.