Ellen van Wolde je renomirana biblijska znanstvenica specijalizirana za egzegezu Starog zavjeta i hebrejski jezik, s naglaskom na jezik, kogniciju i kontekst drevnog Bliskog istoka. Njezino istraživanje bavi se dubljom analizom značenja ključnih hebrejskih termina u stvaralačkim tekstovima, osobito u prvom poglavlju Knjige Postanka.

Ključna je njezina tvrdnja da poznati hebrejski glagol bara (בָּרָא), koji se tradicionalno prevodi kao "stvorio", možda zapravo znači „razdvojio" ili „odvojio prostor" - dakle, ne stvaranje od ničega, nego prekrajanje ili strukturiranje već postojećeg. Van Wolde pritom naglašava prisutnost paralela s drevno-bliskoistočnim mitovima, gdje bog prvo odvaja nebo i zemlju kako bi uspostavio svijet.

Prema toj reinterpretaciji, umjesto doslovnog "Bog stvori nebo i zemlju", tekst bi se mogao razumjeti kao opis božanske aktivnosti u smislu strukturiranja ili odvajanja prostora - čin uspostavljanja poretka među već postojećim elementima. To mijenja način na koji se čitaju povijesno-teološki temeljeni koncepti stvaranja i kreacije.

Takva je teza naišla na oštru kritiku konzervativnijih teologa. Kritičari, primjerice Hugh Henry, ukazuju na metodološke nedostatke kao što su selektivno tumačenje tekstova (engl. "cherry-picking"), nedostatak falsifikacije hipoteze i ignoriranje gramatičkih konstrukcija poznatih u biblijskome hebrejskom, poput merizama (npr. „nebo i zemlja" predstavljaju cjelokupni svemir). U prilog tradicionalnoj interpretaciji govori i činjenica da je glagol bara u paralelnim konstrukcijama u hebrejskom često zamjenjen sinonimima kao što su 'asah ("činiti") i yatsar ("oblikovati"), što osporava ideju da bara znači „razdvojiti".

Uz to, kritikama se ističe da je riječ bara najstarijim i najraširenijim prijevodom za „stvaranje" u hebrejskome tekstu, te da mnogi primjeri njegove uporabe u drugim dijelovima Biblije ne podržavaju značenje „separate". Primjerice, u psalmima ili prorocima, prikladnije je razumijevanje „stvaranja" nego „razdvajanja".

Unatoč kritikama, Ellen van Wolde svojim istraživanjem potiče novu perspektivu na tekst Postanka. Ona poziva da se proučavanje biblijskih termina otvori prema njihovim semantičkim slojevima, uzimajući u obzir kulturološki i mentalni kontekst drevnog pisma. Njeno djelo potiče akademsku raspravu o granicama i mogućnostima interpretacije svetih tekstova unutar njihovog izvornog jezičnog i kulturnog okvira.