Preko 30 posto stakleničkih plinova u Njemačkoj proizvode vozila koja imaju motore s unutarnjim sagorijevanjem. Stoga nije ni čudo da se svako sredstvo koje, barem na prvi pogled, obećava smanjenje ove emisije štetnih plinova dočekuje s oduševljenjem. Prije nekoliko godina čarobna formula kojom su njemački političari namjeravali pokrenuti zelenu revoluciju zvala se uljana repica, biljka čijom se preradom dobiva biodizel.

Političari su ovu vrstu goriva oslobodili poreza što je, naravno, dovelo do ogromnog porasta potražnje za ovakvom vrstom goriva. Uz biodizel iz uljane repice svoj pohod na benzinske postaje diljem svijeta je započeo i etanol koji se dodavao benzinu. Proizvodnja biogoriva u svijetu se u posljednjih 10 godina upeterostručila.

Prošla euforija

Euforija je, međutim, odavno splasnula.

Porezne olakšice su polako smanjene, a i proizvođači su morali dokazati da proizvode održivo tj. da proizvodnjs biogoriva nije prouzročila krčenje zaštićenih prašuma kao što je to redoviti slučaj u Brazilu. Sljedeće godine bi trebala biti ukinuta i obveza miješanja bio- s "normalnim" gorivom.

U budućnosti će proizvođači morati dokazati da je njihovo biogorivo najmanje 35 posto manje štetno po okoliš od klasičnog goriva. To znači, kako objašnjava Frank Brühing iz njemačke Udruge proizvođača biogoriva, da će se zbrajati kompletna količina stakleničkih plinova ispuštenih u procesu proizvodnje biogoriva: od gnojenja biljaka od kojih se dobiva gorivo, preko prijevoza i na kraju do samog proizvodnog procesa. Novi proces bi mogao prouzročiti pad prodaje od 50 posto.

Pad popularnosti biogoriva koje se smatralo rješenjem problema stakleničkih plinova započeo je još 2007.

Tada je u mnogim dijelovima svijeta izbila glad. Razlog: zbog toga jer su odjednom ogromne količine namirnica poput žitarica bile upotrebljavane za proizvodnju biogoriva, cijene osnovnih živežnih namirnica na svjetskom tržištu su naglo porasle što je opet dovelo do problema u opskrbi najsiromašnijih stanovnika planete.

Lobi proizvođača biogoriva je udario protuargumentima od kojih je najjači podatak da se za proizvodnju goriva koristi samo 3,5 posto svjetskih poljoprivrednih površina. Uzrok epidemijama gladi, poput one u Indiji, proizvođači biogoriva prije vide u lošoj logistici i infrastrukturi u područjima koje su pogođene glađu. Rješenje mnogi proizvođači vide u certifikatima koji bi jamčili kako pri proizvodnji biogoriva nisu uništene prirodne površine poput šuma. Dakle površine na kojima se uzgajaju biljke za proizvodnju biogoriva su i prije ove vrste korištenja bile namijenjene poljoprivredi.

No zaštitnici okoliša poput njemačke udruge BUND gledaju skeptično na ovu "trgovinu". "Certifikat dokazuje da nisu uništene šume kako bi se sadilo bilje za dobivanje biogoriva. No za namirnice koje su se dosad uzgajale na tim površinama se koriste neke nove poljoprivredne površine, a certifikat ne kaže jesu li ovdje bile uništene neke šume ili ne. Mislim da moramo polaziti od toga da nema gotovo nikakve uštede CO2 plinova, nego je bilanca na kraju naprotiv negativna", kaže Jens Hilgenberg iz udruge Bund.