U Zagrebu će se ove subote, 5. 10. 2024., održati 23. po redu „Tiha misa" umjetnice Arijane Lekić-Fridrih i Udruge Domino. "Tiha misa" je skupna intervencija u javnom prostoru koja se održava svake prve subote u mjesecu kao reakcija na navodne molitve koje se održavaju u više od deset gradova diljem Hrvatske u organizaciji muškaraca koji kleče, a nazivaju se inicijativom "Muževni budite".

Ne zavaravamo se da su stotine muškaraca okupljenih po svim krajevima Hrvatske oko ideje očuvanja patrijarhata i stvaranja novog društvenog poretka u kojem bi žene izgubile jednakost, prvo u obitelji, a potom i u zakonu, nešto što se događa spontano. Hrvatska je već dugo na meti međunarodnih ultrakonzervativaca koji preko svojih proxija u Hrvatskoj stvaraju od ove zemlje poligon za sve veći utjecaj ne samo u Hrvatskoj, već i u regiji i Europi. Nakon što je Zagreb bio poprište konferencije moćne lobističke mreže Vision Networka prošlog tjedna, jasno je da Hrvatska ima važnu ulogu u promicanju vjerskog aktivizma i koristi se kao odskočna daska za jačanje krajnje radikalnih vjerskih utjecaja kojim narušavaju održavanje stečenih (reproduktivnih) prava žena i LGBTIQ zajednice u cjelini. Kontinuirano nametanje narativa o očuvanju patrijarhata organizirajući tzv. molitve na trgovima desetak hrvatskih gradova ova skupina vjerskih radikala aktivno radi na stvaranju baze za bujanje populističkih ultradesnih politika temeljenih na mizoginiji i homofobiji. 

Riječ je o distopijskim politikama koje brišu značenja jednakosti muškaraca i žena i desetljeća borbe za ravnopravnost i prava koja danas suvremena građanska društva uzimaju zdravo za gotovo. "Tiha misa" je posvećena ženama koje su svoj život izgubile, najčešće nažalost u vlastitim domovima, iznevjerene od vlastitih obitelji, ali i od sustava koji još uvijek nema dovoljno razvijene mehanizme borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja, protiv nejednakosti, ali ni protiv poruka mržnje i mizoginije koje se svake prve subote u mjesecu čuju s brojnih trgova Hrvatske. Ujedinjene i odlučne, društvo u kojem živimo će postati društvo jednakih, zaštićenih pred zakonom i daleko od margina na kojima se mnoge žene danas u Hrvatskoj nalaze.

Podređenu poziciju žena zazivaju svojim redovitim proglasima i najavama javnih molitvi, uvodeći tako uvrnuti diskurs u javni prostor koji predviđa ženama mjesto nejednakosti, a politike koje se tim diskursom osnažuju sasvim otvoreno govore o deratifikaciji Istanbulske konvencije, ukidanju prava na izbor i mnogim drugim perfidnim načinima zatiranja ženskih prava.

Nad svojim pravima ćemo bdjeti i ovaj put, za jednakost ćemo se boriti sada i zauvijek. Niti jedno pravo koje imamo ne damo. Nikome.