Jesu li The Tiger Lillies dark cabaret, brechtovski punk cabaret ili nešto sasvim neopisivo imalo je prilike prosuditi puno Kino SC-a, a prema reakcijama publike jasno je bilo jedino da se radi o doobrom nastupu.

Kako Lilliesi imaju neke svoje mušice, bilo je i zbunjenih potpunim odsustvom kontakta s publikom od strane pjevača Martyna Jacquesa, živopisnog lika sjajnog opernog glasa na granici kastrata, dok su veseli basist i bubnjar minimalist bili ipak malo komunikativniji.

Nevjerojatan glas glavnog lika, koji je uporno trenirao sedam godina u potkrovlju u Sohou, svojoj neiscrpnoj inspiraciji vodio je publiku kroz pornografsko/sado-mazo perverznu liriku svojih pjesama o dnu britanskog društva.

Prostora među pjesmama nije bilo, jer Martyn odmah prelazi na novi instrument i novu pjesmu, dogovarajući se s ostatkom banda okrenut leđima publici, započinjući pjevati i svirati dok se još nije stišao pljesak za prethodnu pjesmu.

Publika se dobro pripremila, tako da su u rijetkim trenucima kada je introvertirani Jacques pokazao da je primjećuje glasno tražila svoje favorite, a par takvih želja bilo je i ispunjeno. Sam kraj koncerta donio je sjajan solo "Jamesa Joycea na bubnjevima", kako je David Byrne opisao Adriana Hugea uz rušenje cijelog seta bubnjeva, no ipak se sve vratilo na mjesto u dva bisa.

Nakon koncerta glazbenici su uz bučno odobravanje sišli s bine u publiku, otišli u predvorje i prodavali svoje potpisane samizdate, a čak je i Martyn pokazao da se zna smijati.

Jednom riječju, jedinstven doživljaj koji je zagrebačkoj publici priuštio rijetko veselje.

Pogledajte galeriju fotografija.