Zabrinuta sam: tri napada u samo tri mjeseca. Koliko i kako to može promijeniti jednu zemlju? Što se to događa u mojoj voljenoj, šarenoj Velikoj Britaniji, gdje na malom prostoru žive ljudi sa svih strana svijeta, uglavnom u mirnom suživotu? Hoće li moja muslimanska susjeda, mlada žena koja hoda na štakama, ponovno biti izložena zlim pogledima, štoviše, čak i pogrdama na ulici, kao što je bio slučaj nakon posljednjeg napada u Londonu? Hoće li biti još napada, hoćemo li biti nervozni kada nam se dijete ukrca u neki autobus?

Više od 30 ljudi je od ožujka izgubilo život u terorističkim napadima, prvo u Londonu, pa u Manchesteru, pa opet u Londonu. U usporedbi s ostatkom svijeta je opasnost od terorizma u Europi - i u Velikoj Britaniji - još uvijek mala. Ali ipak: policija trenutno ima pod nadzorom oko 3.000 osoba za koje se sumnja da su umiješane u terorističke aktivnosti. Tretman terorista se mora promijeniti, rekla je Theresa May, moraju se voditi "neugodni razgovori". Ponovno postaju glasni zahtjevi da se osumnjičeni jednostavno uhite i zatvore, bez suđenja. To je tražio, na primjer, i šef desnopopulističkog UKP-a u predizbornoj kampanji.

Da, mora se nešto poduzeti, ne smije biti tolerancije prema ekstremistima. S tim bi, prema mom mišljenju, trebalo početi već u školama koje su u Velikoj Britaniji često vjerski obojene. Djeci se u školama  moraju prenositi britanske vrijednosti i ni u kojem slučaju pervertirane verzije islama.

Nema tolerancije za ekstremizam

Još smislenije i korisnije za zajednički život bi bilo kada škole uopće ne bi bile određene vjerom. Bez obzira na to što većina vjerskih škola ima miroljubive namjere - na ovaj način jednostavno nastaju paralelna društva i plodno tlo za netoleranciju kao i potencijalnu radikalizaciju.

Staviti fokus na borbu protiv terorizma na internetu, dosta je štednje na policiji, to je važno. Ali pritom se ne smije zaboraviti da je odlučujuća solidarnost u samom društvu. To sam i sama osjetila u Manchesteru nakon napada.

Vidjela sam tako policajku koja je gore visoko na konju morala dan nakon atentata održavati red u gomili i koja je ipak našla vremena jednom invalidu u kolicima sa smiješkom reći: "Pazi na sebe, dušo." Vozač taksija, musliman, još uvijek vidno šokiran nije nikako htio od nas uzeti novac s objašnjenjem da se u ovakvom danu svi moramo držati zajedno: "We are all one." Koliko je samo njegovih kolega u noći atentata besplatno prevozilo ranjene u bolnice! Svugdje po centru grada su se mogli vidjeti ljubazni sikhi koji su dijelili kekse, vodu i čips.  I Londončani su tijekom noći ponudili potpunim neznancima koji u kaosu više nisu mogli doći do svoje kuće krevet u svom domu.

Humanost se ne smije izgubiti

Londonski gradonačelnik Sadiq Khan je musliman. Njegova poruka glasi: nećemo dati teroristima da pobijede. "Ne dajte da moja kćer postane žrtva", vikala je u kamere očajna majka 15-godišnjakinje ubijene u Manchesteru. Humanost i suosjećanje, te dvije vrijednosti ne smijemo izgubiti.