Darija Dolanski Majdak, akademska slikarica, vrlo je zapažena pripadnica aktualne umjetničke scene kod nas,ponajprije kao autorica niza kompleksnih i simbolima prožetih ciklusa ulja, specifične motivike.

U posljednje vrijeme izuzetno je posvećena radu na novome ciklusu, ciklusu karakteristične duhovne spoznaje koja prati čovjeka poput sjene, poput dileme.

U središtu ciklusu je odnos čovjeka prema univerzalnom, uz nazočnost svevidećeg oka, prozirnog, plavog, nedokučivog, upitnog, opominjućeg i dalekog i bliskog.

Čovjek u volumenu neizmjernog, suočen sam sa sobom, protkan osobnom osamljenošću uz neprekidno gomiljanje upita, ogleda se u tami i plavetnilu svemira, ponekad prepoznajući fragmente svog zrcalećeg lica, u posvemašnjoj tišini, temeljni je motiv ovoga zasebnog odjeljka novoga ciklusa.

Ili je to strah, što nas često toliko promijeni da se ne možemo ni prepoznati ili je ipak to ona trajna neizvjesnost kada razmišljamo o sutrašnjici, u bliskoj budućnosti, promišljajući o tegobama neispunjenjih želja, o zatrtim snovima ili je strah, bojazan da ćemo izgubiti i ono što je najdragocjenije u svakome od nas, a to je ljubav.

Vrlo snažan, zgusnuti kolor prekriva svaki četvorni centimetar slike u svijetu koji je istodobno i nefiguratrivan i figurativan, preplićući se međusobno, pretvarajući se iz čvrsta oblika u amorfnost.

Čak se i naslovima slika kriju opomene, ukazivanje na opasnost, na nevolju.

Novi ciklus Darije Dolanski Dolanski ime sve Janusove osobine, višestrukost lica istoga, viđenje drugačijim poznatoga.

Priča o svemiru je priča o čovjeku, a svevideće oko simbol je protoka vremena, znak prolaznosti i varljivoj trajnosti.

Novi ciklus Darije Dolanski Majdak pokazuje neizmjerne mogućnosti,kako u istraživanju motivike ali i izuzetnog kolorizma.