Simon Stephens (1971.) jedan je od najplodnijih i najvažnijih suvremenih britanskih dramskih pisaca, čije se drame i dramske adaptacije izvode i u zemljama engleskog govornog područja kao i širom Europe, najviše u Njemačkoj, a on sam surađuje s brojnim značajnim europskim redateljima.

Stephensovi su dramski tekstovi raznoliki i formalno i tematski, u rasponu od tzv. prljavog realizma do poetske ili postdramske fragmentacije, od angažirano političkog do posve intimnog pristupa, žanrovski fluidni, otvoreni različitim kazališnim interpretacijama, ističu iz ZKM-a.

Njegova drama "Svjetlo pada" (Light Falls, 2019.), okrutna i nježna, istodobno je i prikaz jedne disfunkcionalne obitelji rasute po sjeveru Engleske i duboka meditacija o smislu života koji najjače bljesne u blizini smrti.

Radnju pokreće unutarnji dijalog žene od pedesetak godina sa samom sobom, u trenutku u kojem iznenada umire od moždanog udara, trenutku koji se potom izmiče iz vremenskog slijeda i povezuje situacije u kojima se nalaze njezine dvije kćeri, sin i muž. A ona im, u tom izmaknutom trenutku, može svjedočiti, pa čak i reći ono što je ostalo neizgovoreno i nezavršeno.

Eliptične, paralelne, scene i dijalozi vode do preciznih psiholoških profila, u samu srž transgeneracijske traume, uz gorki humor i hrabru nadu u zalječenje, bez imalo patetike i suvišnih riječi. Svjetlo koje pada ono je koje obasjava i ono koje se gasi, stoji u najavi.

U predstavi glume Doris Šarić-Kukuljica, Sreten Mokrović, Lucija Šerbedžija, Mia Melcher, Vedran Živolić, Ugo Korani, Adrian Pezdirc, Nataša Dangubić, Petra Svrtan i Ivan Pašalić.

Dramaturginja je Lada Kaštelan, predstava se igra u prijevodu Vinka Zgage, za scenografiju je zadužen Numen + Ivana Jonke, kostime potpisuje Doris Kristić, oblikovatelj svjetla je Aleksandar Čavlek a skladatelj glazbe Stanko Juzbašić.

Predstava "Svjetlo pada" u režiji Janusza Kice bit će prva izvedba neke Stephensove drame u Hrvatskoj.