Mislim da u sadašnje vrijeme malo koji priznati umjetnik, toliko slika kao suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Mladen Žunjić.

Naime, Žunjić slika neprestano, neprekidno nastavljujući svoje žestoko istraživanje motiva, oblika i boje, kontinuirano u grčevitoj potrazi za davno zamišljenom slikom, kombinirajući brojne cikluse, a koji se u određenim vremenskim razdobljima i susreću pa rekli bi i dodiruju svojim razbuktalim kolorom i silnim energetskim silnicama koje se svakodnevno umnažaju na brojnim platnima velikog formata, što je također iznimna karakteristika ovoga umjetnika.

Pa i u situaciji kada kontemplira o slikarstvu velikog Pollocka, Žunjić gradi sliku nizom svojih poteza, nizom svojih kompozicijskih rješenja, istodobno odajući priznanje velikanu na njegovu nenadmašnom djelu.

U novom poletnom i raznobojnom ciklusu posvećenom Jacksonu Pollocku, Žunjić kreira neobičan svijet uznemirenih točkica i pravaca izrazito snažnih boja u kolopletima nerazjašnjivih gibanja i događanja, potpuno oslobađajući vriskove kolora.

Svako ulje i akril na platnu ima svoje prevladavajuće karakteristične boje, tvoreći gotovo fantastično okruženje. Svaka slika nosi svoj osebujni pečat, neponovljiv i neusporediv s drugim djelima ovoga ciklusa.

Žunjić je uspješni slikar impozantnog epa o živom i strastvenom gibanju boje i tragovima koje ostavlja na platnu, stvarajući svijet tajanstvenih odnosa.