Istraživači Instituta za globalne strategije zaštite okoliša u Japanu Osamu Mizuno i Naoyuki Okano ispitali su koherentnost cijele sheme Nacionalnih planova prilagodbe (National Adaptation Plan, NAP) prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC).

Oni su krenuli od pretpostavke da od prvog sporazuma o NAP-ovima na COP16 (u studenom se organizira COP29 u Bakuu) među tim dokumentima postoje nedosljednosti, dvosmislenosti, pa čak i proturječnosti. "Posljedično, trenutna shema NAP-a ne pruža jasne smjernice o definiranju svrhe, perspektive ili sadržaja NAP-ova" smatraju autori.

Nedosljedno razumijevanje planova

Također naglašavaju kako postoji hitna potreba za jedinstvenim pristupom formuliranju NAP-a, s jačim fokusom na proces izrade nacionalnih planova koji bi se olakšao pružanjem praktičnih i jasnih smjernica. Smatraju to potrebnim jer osim što skoro sve zemlje kasne, NAP-ovi koji su stigli nisu dovoljno dobri. Pregledom NAP-ova koje je dostavilo devet azijsko-pacifičkih zemalja, autori također otkrivaju nedosljedno razumijevanje NAP sheme među tim zemljama.

"Prilagodba zahtijeva planiranje specifično za kontekst, što je nužnost prepoznata u međunarodnom okviru upravljanja klimom", piše u editorijalu časopisa Nature na ovu temu. Nacionalni planovi prilagodbe (NAP) ključni su politički instrumenti politike za osmišljavanje aktivnosti zemalja u razvoju, naglašava Konferencija stranaka (COP).

No, ako NAP-ovi većine zemalja neovisno o njihovoj ekonomskoj moći nisu dovoljno dobri, problem se mora tražiti u strategiji i procesu izrade nacionalnih planova prilagodbe. Kako piše časopis Nature, mnoge studije ispitivale krajolik ili učinkovitost NAP-ova na lokalnoj ili nacionalnoj razini, malo ih je pomno ispitalo koherentnost cijele sheme NAP-a prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC).

Mizuno i Okano riješili su ovu prazninu u istraživanju ispitivanjem odluka COP-a i povezanih smjernica. Prema UNFCCC-u, Nacionalni plan prilagodbe ima središnju ulogu kao politički okvir za prilagodbu. Iako su uloženi značajni napori u ove planove, nedostaje kritička procjena cjelokupne sheme NAP-a, kažu autori.

Kritični pogled uključuje analizu odnosa između procesa i sadržaja NAP-ova, "njihove prirode i predviđenih funkcija, međupovezanosti i implikacija različitih sporazuma i smjernica COP-a o NAP-ovima te usklađivanje s konceptom procesa planiranja prilagodbe", pišu autori. Kritiku su uspostavili analizirajući odluke COP-a, relevantne dokumente ustrojenih tijela i napore relevantnih međunarodnih organizacija da bolje razumiju kako je NAP shema konstruirana i kako funkcionira s ciljem razjašnjavanja mana i vrlina procesa prilagodbe.

Ključni uvidi

COP nije dobro definirao niti proces NAP-a niti same NAP-ove. Kao rezultat toga, formulirani NAP-ovi nemaju više zajedničkog od "plana prilagodbe koji je izradila nacionalna vlada".

Od ključne je važnosti da COP jasnije definira proces NAP-a i NAP-ove, uključujući njihove uloge i odnose te da osigura dosljednu potporu naporima zemalja u razvoju za prilagodbu kroz NAP shemu.

COP bi trebao definirati NAP proces kao proces planiranja prilagodbe (AP proces) i pronaći uloge NAP-ova kao "velikog dizajna AP procesa", kako bi se poboljšala dosljednost i učinkovitost globalnih napora na prilagodbi.

O Konferenciji zainteresiranih stranaka

Podsjetimo, COP  ili Konferencija zainteresiranih stranaka je vrhovno tijelo za sve države koje su stranke Konvencije zastupljene su na klimatskim konferencijama UN-a. To je međunarodno tijelo podložno međunarodnom zakonu. Svrha njihovog postojanja je razmatranje i provedba Konvencije o zaštiti klime i svih drugih pravnih instrumenata koje COP usvoji i donose odluke potrebne za promicanje učinkovite provedbe Konvencije.

Ključni zadatak COP-a je pregled nacionalnih priopćenja i inventara emisija koje su podnijele stranke. Na temelju tih informacija COP procjenjuje učinke mjera koje su stranke poduzele i napredak postignut u postizanju krajnjeg cilja Konvencije.

COP se sastaje svake godine, osim ako stranke ne odluče drugačije.

Prvi sastanak COP-a održan je u Berlinu, u Njemačkoj, u ožujku 1995. COP se sastaje u Bonnu, sjedištu tajništva, osim ako stranka ne ponudi domaćina zasjedanja. Baš kao što se predsjedništvo COP-a rotira između pet priznatih regija UN-a - to jest Afrike, Azije, Latinske Amerike i Kariba, Srednje i Istočne Europe i Zapadne Europe i ostalih - postoji tendencija da se mjesto održavanja COP-a također pomakne među ove skupine.