Znanstvenici su tek počeli promatrati sušu kao takvu vrstu dinamične snage i neki se nadaju da će uskoro pratiti njezin razvoj i kretanje onako kako se prate uragani. Znanstvenici će moći predviđati njezin razvoj i predvidjeti kretanje pomažući tako da se zaštite oni koji žive na njezinu putu. Prema znanstvenom istraživanju oko deset posto suša 'putuje' od 1400 do 3100 kilometara od ishodišta.

U istraživanju u kojem je proučeno 1420 suša od 1979. do 2009. utvrđena su njihova žarišta širom svijeta i smjerovi širenja suša. Primjerice neke suše na jugozapadu SAD-a imaju tendenciju širenja od juga prema sjeveru. U Argentini obično se kreću suprotnim smjerom. U Središnjoj Africi kreću se jugoistočno prema obali. 

Može se pojaviti negdje, kretati kontinentom i očito nanijeti štete na tom putu, kaže voditelj istraživanja Julio Herrera-Estrada sa sveučilišta Princeton University. Suše koje putuju obično se najveće i najpogubnije, utvrdili su znanstvenici. Mogu dovesti do uništavanja poljoprivrede, životinjskoj svijeta i staništa, prema nacionalnom centru za suše u SAD-u. Suše su ujedno i jedne od 'najskupljih' prirodnih nepogoda s kojima su ljudi danas suočeni, kaže Herrera-Estrada.

Jedna od zadnjih suša koje su znanstvenici proučavali je ona koja je 2008. započela u Ukrajini i Rusiji i 'putovala' 1700 kilometara prema sjeveroistoku završavajući put na sjeverozapadu Rusije i pogađajući i dijelove Kazahstana na svom putu. Trajala je gotovo godinu dana. 

Ljudi do sada nisu razmišljali o sušama na taj način, kazao je znanstvenik. Buduća istraživanja, kaže Herrera-Estrada, mogu baciti svjetlo na mehanizme koji izazivaju kretanje suša i što utječe na smjer njihova kretanja. Za to je potrebna suradnja vlada, dodaje. Važno je na globalnoj ili kontinentalnoj razini razumjeti kako se suše ponašaju, kaže on.