Nove simulacije pratile su interakciju na tisuće čestica prašine i tako prikazale promjenu našeg sustava tijekom vremena. Astronomi se nadaju da bi im ove simulacije mogle pomoći u otkrivanju planeta koji orbitiraju oko udaljenih zvijezda. Prašina naime, potječe iz Kuiperovog pojasa, hladne zone iza Neptuna gdje se milijuni ledenih tijela, uključujući i Pluton, nalaze u orbiti oko Sunca. Ovi objekti povremeno se međusobno sudaraju, nakon čega nastaju sitne ledene čestice.

No otkriti kako ove čestice prašine putuju kroz Sunčev sustav nije lako, jer su podložne različitim silama, poput gravitacijske sile Sunca i planeta. Na čestice utječe solarni vjetar, koji ih tjera bliže Suncu, te također sunčeva svjetlost, koja ih može privući prema središtu ili odvući prema rubu sustava. Do kojeg će scenarija točno doći, ovisi o veličini čestice.

"Naše simulacije također omogućuju da vidimo kako je prašina iz Kuiperovog pojasa izgledala kada je Sunčev sustav bio mnogo mlađi", objašnjava Christopher Stark, s Carnegie Instituta za znanost u Washingtonu. "Kao rezultat toga, možemo se vratiti natrag u vrijeme i vidjeti kako se udaljeni pogled na naš sustav mijenjao."

"Planeti su vjerojatno bili previše zamagljeni da bih se otkrilo direktno, no vanzemaljci koji su proučavali Sunčev sustav lako su mogli otkriti prisutnost Neptuna, jer njegova gravitacija radi rupu u prašini. Nadamo se kako će naši modeli pomoći otkrivanju planeta veličine Neptuna oko drugih zvijezda", dodaje Marc Kuchner, astrofizičar iz NASA-e.