Implatanti za kosti obično se rade od čvrstog metala, uglavnom titana. Premda ih tijelo tolerira, ovakvi implatanti znatno su gušći od same kosti. To znači da mogu imati veću težinu od kosti koju stabiliziraju, objašnjava Peter Quadbeck s Instituta za tehnologiju i napredne materijale u Dresdenu. U najgorem scenariju, manjak stresa koji kost ima u tom slučaju, znači da će oslabjeti, a implatant se mora zamijeniti.

No, Quadbeck i kolege stvorili su titanski implatant sa strukturom pjene, inspirirani spužvastom prirodom kostiju. Ova pjena puno se bolje prilagođava u smislu mehaničkih svojstava kosti, poput fleksibilnosti, a to pospješuje brži rast i oporavak. Osim toga, pjena je porozna, stoga kost može rasti oko i unutar nje, potpuno integrirajući implatant s kosturom. 

Premda se pjena treba testirati za ljudsku upotrebu, Quadbeck i kolege rade s liječnicima kako bi istražili moguću primjenu za liječenje određenih ozljeda.