Teško da postoji neki zastupnik u Donjem domu britanskog parlamenta koji ne osjeća teret povijesnog značenja koji ima glasanje idućeg tjedna. Njegov ishod će obilježiti sudbinu generacija britanskih građana: o njoj će ovisiti gospodarska budućnost zemlje, njezin ugled u svijetu, suživot njezinih građana i odnos prema doseljenicima.

Trenutno se čini da bi premijerka mogla doživjeti gorak poraz - i dobro je da je tako. Jer je sporazum o izlasku Velike Britanije iz EU-a daleko od onoga što su zagovornici Brexita svojim sljedbenicima obećavali. Velika Britanija će, doduše, za nekoliko godina moći izabrati koje će migrante iz kojih članica EU-a puštati u zemlju, a koje ne i doista će napustiti institucije Europske unije, ali Brexit će biti realiziran nauštrb gospodarskog rasta - i to u velikoj mjeri. O milijardama koje će se njime uštedjeti, a koje su pobornici Brexita obećavali uložiti u zdravstveni sustav, ne može biti ni govora. Suverena Velika Britanija izvan Europske unije, u kojoj će samo teći med i mlijeko, ostat će samo plod mašte.

Gubitak moralnog kompasa

Njezin osjećaj dužnosti i čelična volja su izazivali divljenje i kod njezinih političkih protivnika, ali čini se da je od puste revnosti britanska premijerka izgubila moralni kompas. Stječe se dojam da je opsjednuta tobože povijesnom misijom, a ona glasi: provesti u djelo volju većine građana koji su glasovali za Brexit na referendumu. Zaustaviti nesmetano doseljavanje građana iz drugih zemalja Europske unije je za nju, kako se čini, Sveti gral. Odmah na početku pregovora je sebe i svoj tim blokirala prestrogim povlačenjem "crvenih crta" kao što je izlazak iz zajedničke tržišne i carinske unije.Theresa May je napravila puno grešaka: dugo je prešućivala svojim građanima ekonomske posljedice napuštanja Europske unije, nije im nikada niti jasno rekla da će Velika Britanija morati pristati na kompromise u pregovorima s EU-om, ako ne želi bolno, bez dogovora, krajem ožujka izletjeti iz EU-a. Umjesto da je gradila mostove, ona je produbljivala jaz između različitih tabora u zemlji. Mnoge je šokirala nazivajući one koji se vide kao mobilni građani svijeta - dakle, bez dvojbe misleći na proeuropski nastrojene građane - "citizens of nowhere".

Sada bezuspješno pokušava razjedinjeni Donji dom privoljeti da podrži njezinu liniju - argumentom da postoji ili ovaj ili nikakav deal. Da su jedine alternative izlazak iz EU-a bez sporazuma ili neizlazak iz EU-a. Novi referendum o Brexitu decidirano odbija.

Novi referendum

Pritom je referendum od 23. lipnja 2016. bio samo trenutni barometar raspoloženja u zemlji, a prednost zagovornika Brexita nije bila baš pretjerano uvjerljiva. U međuvremenu je jasno da brojna obećanja o Brexitu nisu održana pa bi bilo demokratski da se birače ponovno pita što žele.

Zastupnici Donjeg doma bi zato trebali odbiti predloženi sporazum i time utabati stazu za novi referendum. Naravno da Velika Britanija može izaći iz EU-a, ali to će je gospodarski skupo stajati. Narod bi morao dobiti priliku da odluči želi li doista pod ovim uvjetima izaći iz Europske unije.