Muškarci koji su pod stresom često imaju vrlo nekonvencionalne izbore seksualnih partnera. Prijašnje su studije pokazale da muškarci i žene koji se zaljube jedni u druge često sliče jedni drugima. Skupina psihobiologa koje je predvodila Johanna Lass-Hennemann sa Sveučilišta Trier okupila je 50 studenata i podijelila ih u dvije skupine. Jedna skupina je bila izložena stresnim situacijama kao što je, na primjer, uranjanje ruke u iznimno hladnu vodu. Druga skupina nije bila izložena sličnim tretmanima.

Zatim su studenti trebali pogledati 40 računalnih fotografija žena - 30 fotografija prikazivalo je nage žene pogleda usmjerena prema studentu koji ih je promatrao; 10 fotografija sadržavalo je prikaze žena u neutralnim situacijama.

Znanstvenici su tad modificirali lica deset golih žena s fotografija na način da sliče studentu koji ih je gledao. Muškarci, odnosno studenti koji nisu bili izloženi stresu pokazivali su naklonost prema ženama koje im vizualno najviše sliče. Muškarci koji su prošli stresne situacije birali su žene koje im nimalo ne sliče. Istraživanje, koje je objavljeno u časopisu Proceedings of the Royal Society B, špekulira da je uzrok za ovakvo muško ponašanje moguće pronaći u sferama darwinizma - točnije, u nagonu da se maksimalno poveća reproduktivnost.

Ljudi druge ljude sa sličnim izgledom i licem smatraju povjerljivima. Stoga je lako objasniti zašto muškarci koji traže ozbiljne i duge veze biraju žene koje su im poprilično slične. S druge strane, muškarci koji su pod stresom imaju vrlo kratke i brojne veze sa ženama, a elementi darwinizma očiti su upravo u tome da što više seksualnih partnera imate to su veće šanse da ćete proširiti svoju genetsku liniju. U prijevodu, kad su po stresom, muškarci ne biraju.